Revr-42/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 42/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. C. iz K., zastupane po F. N., odvjetniku u K., protiv tuženice Osnovne škole „Lj. B.“ iz J., zastupane po M. M., odvjetnici u J., radi otkaza ugovora o radu odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. kolovoza 2004. godine, br. IV Gž 1707/04-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Jastrebarskom od 12. svibnja 2004. godine, br. P 533/03, u sjednici održanoj dana 16. veljače 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženice a naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je predmetna tužba odbačena kao nepravodobna.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije pobijano rješenje bude ukinuto i predmet da bude vraćen na ponovni postupak pred izmijenjenim vijećem prvostupanjskog suda.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama revizijskih razloga navedenih u reviziji, sukladno odredbi čl. 392. a) ZPP, ovaj sud je utvrdio da ti revizijski razlozi nisu ostvareni. U reviziji se opisno ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP navodima da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, jer da su sudovi činjenice na osnovi kojih je doneseno rješenje o odbacivanju predmetne tužbe „utvrdili samo na temelju podataka iz tužbe te uz tužbu priložene dokumentacije, dok prvostupanjski sud nije proveo niti jedan drugi dokaz, a posebice nije saslušao parnične stranke“, te da „nižestupanjski sudovi nisu prihvatili tvrdnju tužiteljice da među strankama nije posrijedi spor iz radnog odnosa, već da se radi o tužbi na utvrđenje. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o tužbi za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o radu, već se naprotiv radi o tužbi na utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu u smislu odredbe čl. 187. ZPP“.

U predmetnoj tužbi istaknut je tužbeni zahtjev da se „utvrđuje da je pravno ništav i ne proizvodi pravne učinke otkaz ugovora o radu tuženika od 16. siječnja 2001. godine kojim je otkazan ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom dana 29. ožujka 1996. godine, te aneks istog ugovora od 11. studenog 1999. godine, ur.broj: …, klasa: ….“, te da je tuženik „dužan tužiteljici priznati sva prava iz radnog odnosa kao da otkaza ugovora o radu nije niti bilo.“

Suprotno revizijskim navodima već sami tužbeni navodi da je tužiteljica „protiv otkaza ugovor o radu tuženika od 16. siječnja 2001. godine koristeći svoje zakonsko pravo pravovremeno izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem u drugostupanjski organ nije donio odluku, pa je time povrijeđeno zakonsko pravo tužiteljice za zaštitu njezina prava“ i citirani sadržaj tužbenog zahtjeva opravdavaju zaključivanje nižestupanjskih sudova da tužiteljica u ovom sporu ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa i da je stoga riječ o tužbi iz čl. 126. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03, dalje: ZR) za čije podnošenje je tim člankom određen rok, a ne o deklaratornoj tužbi iz čl. 187. ZPP.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a prema odredbi st. 2. istog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave navedenog zahtjeva radnika ne prihvati taj zahtjev, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

S obzirom na nesporne činjenice da je tužiteljica u skladu s odredbom čl. 126. st. 1. ZR-a protiv pobijane odluke o otkazu ugovora o radu dana 29. siječnja 2001. godine podnijela tuženici zahtjev za zaštitu prava, da o tom zahtjevu tuženica nije odlučila, te da je predmetna tužba podnesena dana 17. studenog 2001. godine, sudovi su pravilno zaključili da je tužba podnesena izvan navedenog prekluzivnog roka od 15 dana iz čl. 126. st. 2. ZR-a, te su na temelju odredbe čl. 282. st. 1. ZPP takvu tužbu osnovano odbacili kao nepravodobnu.

Prema tome tužba je odbačena uz pravilnu primjenu odredaba parničnog postupka, pa nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

Kada donosi rješenje o odbacivanju tužbe sud primjenjuje procesno pravne a ne materijalno pravne odredbe, pa se u reviziji neosnovano ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 393. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

Odlučujući o zahtjevu tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), jer je u odgovoru na reviziju tuženica ponovila svoje navode iz odgovora na žalbu, a i iz drugih podnesaka koje je podnosila tijekom postupka, pa je stoga zahtjev za naknadu tih troškova valjalo odbiti.

U Zagrebu, 16. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.