Rev-659/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-659/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. S. S., 2. V. Š., 3. K. H., 4. L. K., 5. mldb. J. K., koju zastupa majka L. K., 6. K. P., sve iz P., koje zastupa I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika 1. HEP "Elektroistra" Pula, koga zastupa punomoćnik Sabina Ambruš, 2. INA – Industrija nafte Zagreb, Trgovina Zagreb, PJ Pula, koga zastupa punomoćnik D. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 21. lipnja 1999. godine, br. Gž- 1166/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 17. studenoga 1998. godine, br. P-2013/93-63, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija VI-tužiteljice K.P. djelomično se prihvaća i djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Puli od 21. lipnja 1999. godine, br. Gž-1166/99-2 i presuda Općinskog suda u Puli od 17. studenog 1998. godine, br. P-2013/93-63 u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev VI-tužiteljice na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti kao i u odluci o parničnim troškovima, te se sudi: Tuženici su dužni solidarno platiti VI- tužiteljici K.P. na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama još iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. studenog 1998. godine do isplate i naknaditi tužiteljicama parnične troškove u iznosu od 58.207,44 kn, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija tužiteljica se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženici su dužni solidarno naknaditi štetu i to I-tužiteljici u iznosu od 37.000,00 kn, II-tužiteljici 8.000,00 kn, IIII-tužiteljici 36.000,00 kn, IV-tužiteljici 9.000,00 kn, V-tužiteljici 6.000,00 kn, VI-tužiteljici 116.000,00 kn, sa zateznom kamatom od 17. studenog 1998. godine do isplate i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 56.170,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavile su tužiteljice zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, te da im se dosudi naknada troška postupka i troška revizije.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je da je 10. studenoga 1993. godine započeto izvođenje građevinskih radova na iskopu zemlje i polaganju električnih kabela u P., u blizini zgrade br. … u kojoj stanuju tužiteljice, a te radove je izvodio I-tuženik putem svog kooperanta L.L. Prilikom izvođenja tih radova došlo je do oštećenja cijevi gradskog plina, a uslijed toga i trovanja tužiteljica ugljičnim monoksidom zbog čega su boravile u bolnici 11. i 12. studenog 1993. godine.

I-tužiteljica je u vezi s trovanjem plinom trpjela fizičke boli jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a lakše povremene boli u vidu glavobolje trpi i danas. U vezi sa štetnim događajem trpjela je jaki strah jedan dan prilikom gubitka svijesti i dva dana kada je primala kisik infuziju, zatim dva dana srednjeg intenziteta, te nadalje sekundarni strah tipa strepnji. Tajne posljedice ozljeđivanja smanjile su njezinu životnu aktivnost 10-15% u vidu brzog umaranja i slabljenja koncentracije tijekom rada što je posljedica blažeg oštećenja mozga. U vrijeme štetnog događaja imala je 36 godina.

II-tužiteljica je u vezi sa trovanjem plinom trpjela fizičke boli jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta tri dana, lake boli sedam dana, a povremene lakše boli trpi i sada. U vezi sa štetnim događajem trpjela je jaki primarni strah koji je imala dan prije bolničkog liječenja, kao i zbog gubitka svijesti, te sekundarni strah da je u smrtnoj opasnosti, koji strah je mogla imati do primitka u bolnicu, a slijedeća dva dana je mogla osjećati sekundarni strah blažeg stupnja. Ona nema trajnih posljedica u vidu smanjenja životnih aktivnosti.

III-tužiteljica je trpjela fizičke boli jakog intenziteta dva dana, srednje jake boli tri dana, lakše boli pet dana, a i dalje trpi povremene lakše boli. U vezi sa štetnim događajem imala je srednji jaki strah sedam dana, te sekundarni strah zbog postojećeg stanja koje se tijekom vremena pogoršava. Trajne posljedice smanjile su njezinu životnu aktivnost za 20% zbog nemogućnosti savladavanja neugodnog trešenja glave i ruku, otežanog disanja i zaboravljivosti.

IV-tužiteljica je u vezi sa trovanjem plinom trpjela fizičke boli vrlo jake dva dana, jake boli tri dana, srednje jake boli 15 dana, a lakše boli povremeno trpi i dana. Trpjela je i vrlo jaki strah koji je mogao trajati jedan dan kako zbog posljedica koje je osjećala tako i zbog saznanja da je i njezina kćerka otrovana i hospitalizirana, te kasnije sekundarni strah blažeg stupnja zbog subjektivnih smetnji, te straha od eventualnih posljedica. Ona ne trpi trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti.

V-tužiteljica je u vezi sa štetnim događajem trpjela fizičke boli vrlo jakog intenziteta dva dana, jake boli još dva dana, srednje jake boli 15 dana. Trpjela i primarni vrlo jaki strah dva dana i jaki strah daljnja dva dana, te sekundarni strah zbog mogućnosti pogoršanja osnovne bolesti.

VI-tužiteljica je u vezi trovanja plinom trpjela jake boli jedan dan nakon buđenja iz kome, srednje jaki trpi i dalje zbog niza subjektivnih i objektivnih simptoma i odstupanja od normale u zdravstvenom smislu. Trpjela je i sekundarni strah tipa smetnji. Ona je zadobila organsko oštećenje mozga i postala je teški duševni invalid sa mogućnošću pogoršanja zadravstvenog stanja, pa joj je životna aktivnost smanjena za 60%.

Odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete više nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi obvezali tuženike da plate na ime fizičkih boli I-tužiteljici 6.000,00 kn, II-tužiteljici 5.000,00 kn, III-tužiteljici 5.000,00 kn, IV-tužiteljici 6.000,00 kn, V-tužiteljici 3.000,00 kn, VI-tužiteljici 15.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha I-tužiteljici 6.000,00 kn, II-tužiteljici 3.000,00 kn, III-tužiteljici 3.000,00 kn, IV-tužiteljici 3.000,00 kn, V-tužiteljici 3.000,00 kn, VI-tužiteljici 10.000,00 kn, te na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti I-tužiteljici 25.000,00 kn i III- tužiteljici 28.000,00 kn, sa zateznim kamatama (čl. 200. i čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP), vodeći računa o vrsti ozljeđivanja, intenzitetu i trajnosti navedenih oblika nematerijalne štete, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz tih osnova pravilno su odbili.

II-tužiteljica, IV-tužiteljica i V-tužiteljica nemaju trajnih posljedica u vezi sa štetnim događajem, dakle njihova životna aktivnost nije smanjena, pa stoga nije osnovan njihov tužbeni zahtjev za novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Suprotno tvrdnji tužiteljica nižestupanjski sudovi su pravilno odmjerili visinu novčane naknade za navedene oblike nematerijalne štete, te nije prihvatljiva tvrdnja tužiteljica da im je novčana naknada za navedene vidove nematerijalne štete trebala biti dosuđena u većim iznosima. Naime, nižestupanjski sudovi su prilikom odmjeravanja novčane naknade za te vidove nematerijalne štete uzeli u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade.

Međutim, pogrešnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev VI-tužiteljice na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko iznos oda 100.000,00 kn sa zateznom kamatom. Ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti za VI-tužiteljicu iznosi 130.000,00 kn.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu: ZPP). Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije VI-tužiteljice djelomično preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, tako da se toj tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 1000.000,00 kn sa zateznom kamatom dosuđuje još iznos od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom (čl. 395. st. 1. ZPP).

U preostalom dijelu kojim se pobija djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljica revizija nije osnovana, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude odlučio je i o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP). Tužiteljice su imale ukupno troškova sastava podnesaka i zastupanja odvjetnikom u iznosu od 101.822,00 kn, a s obzirom na njihov uspjeh u sporu – 52% pripada im pravo na razmjerni dio od tog iznosa – 52.948,44 kn, te u cijelosti naknada troška vještačenja u iznosu od 5.259,00 kn, a što ukupno iznosi 58.207.44 kn pri tome nisu uzeti u obzir troškovi tuženika jer tuženici svoje parnične troškove nisu specificirali, a nisu uzeti u obzir niti troškovi žalbe i revizije tužiteljica, jer niti ti troškovi nisu specificirani (čl. 164. st. 2. ZPP9.

U Zagrebu, 11. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.