Rev-2275/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2275/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E.B. iz Z., K.D., koju zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik iz Z., protiv tužene "C. o. " d.d. Z., S. …, radi naknade štete, rješavajući revizije stranaka izjavljenih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 1993. br. Gž 7532/93, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1993. br. Pn 5684/92, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizije se odbijaju kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom pod I. izreke je naloženo tuženoj da plati tužiteljici 9,711.200 HRD sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 1993., tj. od donošenja presude do isplate, i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 657.400 HRD, a pod II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za preostalih zahtjevanih 3,000.000 HRD s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za platež kamata na dosuđeni parnični trošak.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu za iznos glavnog duga od 3,000.000 HRD spp a preinačena u djelu kojim je odbijen zahtjev za kamate na dosuđeni parnični trošak na način da je naloženo tuženoj da je dužna tužiteljici na dosuđeni iznos parničnog troška (657.400 HRD) platiti zakonsku zateznu kamatu počam od 26. svibnja 1993., tj. od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavile obje stranke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to:

Tužiteljica pobijajući je u dijelu kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu, predloživši preinačenje pobijane presude na način da se tužbenom zahtjevu i u tom dijelu udovolji uz nadoknadu joj sveukupnih parničnih troškova uključivo i trošak revizije.

Tužena pobijajući je u preinačenom dijelu, predloživši preinačenje pobijane presude na način da se odbije tužbeni zahtjev za kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška.

Odgovori na reviziju nisu podneseni, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o revizijama.

Revizije nisu osnovane.

Nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

U odnosu na reviziju tužiteljice:

Za zadobivene povrede u prometnoj nezgodi od 17. 10. 1992. i za njihove posljedice nižestupanjski sudovi su tužiteljici dosudili pravičnu novčanu naknadu za utuženu nematerijalnu štetu i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2,500.000 HRD (zahtjevano 3,000.000 HRD), za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 5,000.000 HRD (zahtjevano 7,000.000 HRD) i za strah 2,000.000 HRD (zahtjevano 2,500.000 HRD).

Tužiteljica navodi u reviziji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO) kada nisu njen postavljeni zahtjev prihvatili u cijelosti. Naime, tužiteljica ističe da dosuđena naknada nije primjerena karakteru zadobivenih ozljeda, pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu i smanjenju životne aktivnosti i da sudovi kod dosuđenja naknade nisu uzeli u obzir sve okolnosti koje su od odlučnog značenja za utvrđenje visine predmetne naknade.

U postupku je utvrđeno, da je tužiteljica u navedenoj prometnoj nezgodi zadobila potres mozga zbog čega je kraće vrijeme bila u nesvjesti i da je utvrđeno postojanje retrogradne amnezije, da je pretrpjela fizičke bolove i to jačeg intenziteta trajnog karaktera 5-7 dana, srednjeg intenziteta povremene 8-10 dana i povremene slabog intenziteta oko 2 mjeseca, da je pretrpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana, a potom kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti za zdravlje u trajanju daljnjih šest tjedana i da joj je trajno smanjenja životna aktivnost za 10% koja se očituje u vidu posttraumatske encefalopatije, odnosno postkomocionog sindroma mozga u vidu glavobolja, smetnji koncentracije, bržeg psihičkog zamaranja i nervoze.

Prema navedenim činjeničnim utvrđenjima ovaj sud je, suprotno revizijskim navodima, prosudio da su nižestupanjski sudovi za sve utužene oblike nematerijalne štete tužiteljici dosudili realnu i primjerenu novčanu naknadu kada su je dosudili u navedenim iznosima. To zato jer su je dosudili prema kriterijima i mjerilima mjerodavnim za njeno dosuđenje u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Naime, ovaj sud je prosudio da su sudovi tužiteljici dosudili pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava iz čl. 200. ZOO i da se prema tome pobijane presude u navedenom dijelu temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

U odnosu na reviziju tužene:

Tužena neosnovano ističe u reviziji da je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude u navedenom dijelu i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu kamata na dosuđeni joj iznos parničnog troškova pogrešno primjenio materijalno pravo. Naime, tužena neosnovano smatra da za prihvaćanje navedenog zahtjeva tužiteljice nema uporišta kako u Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) a tako ni u odredbi čl. 20a Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZIP). Ovo stoga jer i po prosudbi ovoga suda, a što je pravilno prosudio i drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na zahtjevane zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnih troškova i to upravo temeljem odredbe čl. 20a st. 2. ZIP kojom je propisano "ako su u izvršnoj ispravi određeni troškovi postupka, sud će, na prijedlog vjerovnika, rješenjem odrediti naplatu zatezne kamate, na iznos određenih troškova o propisanoj stopi od dana donošenja izvršne isprave do isplate". Stoga se po prosudbi ovoga suda pobijana presuda i u navedenom dijelu temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Zbog svega navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, revizije stranaka odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 16. svibnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.