Revr-1364/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1364/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz N. G., kojega zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-205/10-2 od 19. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-897/09-15 od 30. listopada 2009., u sjednici održanoj 26. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.260,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose (t. I. izreke) kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.380,00 (t. II. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn, dok je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 kn odbijen kao neosnovan (t. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), zbog materijalnopravnog pitanja o kojem ovisi odluka u sporu, a koje smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana.

Predlaže preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženicu da tužitelju naknadi troškove postupka, podredno, ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev za isplatu dnevnica prema odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04 i 154/04-dalje:KU/04) za razdoblje od 16. ožujka 2006. do 6. srpnja 2006., od 10. srpnja 2006. do 15. rujna 2006., od 18. rujna 2006. do 15. prosinca 2006., od 18. prosinca 2006. do 16. ožujka 2007. te od 19. ožujka 2007. do 25. svibnja 2007., u kojem je, na temelju ugovora o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac, tužitelj obavio izobrazbu u Policijskoj akademiji u Z..

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tužitelj 26. travnja 2006. s tuženicom sklopio Ugovor o srednjoškolskom obrazovanju (dalje: Ugovor) u trajanju od 15 mjeseci, time da su se ugovorne stranke sporazumjele da će se po proteku 3 mjeseca izobrazbe zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme u svojstvu vježbenika i započeti vježbenički staž,

- da je rješenjem od 21. lipnja 2006. tužitelj primljen u državnu službu na neodređeno vrijeme u svojstvu vježbenika srednje stručne spreme u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava I., Policijska postaja P. i određena je izobrazba tužitelja na Policijskoj akademiji,

- da je Ugovorom tuženica preuzela određene troškove izobrazbe za 3 mjeseca, a tužitelj se obvezao završiti obrazovanje, prihvatiti organizirani smještaj i snositi troškove smještaja i prehrane na Policijskoj akademiji po prijemu u radni odnos.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu dnevnica u navedenom razdoblju ocijenivši da se izbivanje tužitelja izvan svog mjesta rada po duljini i karakteru ne može smatrati upućivanjem na izobrazbu ili usavršavanje, kao što je seminar, koji po svojoj prirodi traje nekoliko dana, odnosno, da nije upućen na službeni put radi obavljanja radnih zadataka u smislu odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04 i 154/04-dalje:KU/04), već da je tužitelj s mjesta rada izbivao radi ispunjavanja obveze preuzete sklapanjem Ugovora s tuženicom- obveznog školovanja za zvanje policajac.

Tužitelj smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo te u reviziji postavlja materijalnopravnopravno pitanje pripada li tužitelju kao državnom službeniku pravo na isplatu dnevnica prema odredbi čl. 49. KU/04 za razdoblje pohađanja izobrazbe u Policijskoj akademiji?

Obrazlažući razloge važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP revident navodi da o tom pitanju postoji različita praksu drugostupanjskih sudova i to u presudi Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-5684/06 od 18. lipnja 2009., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom koje je izraženo u pobijanoj odluci.

Međutim, u presudi Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-5684/06 od 18. lipnja 2009. izraženo je shvaćanje o pravu na isplatu dnevnica prema čl. 49. KU/04 policijskim službenicima (policajcima) koji su prema odredbama Pravilnika o školovanju, specijalizaciji, stručnom osposobljavanju i usavršavanju od 24. svibnja 1999., upućeni od strane poslodavca na stručno usavršavanje izvan mjesta rada, u Odjel kriminaliteta droga, a radi potreba njihovog radnog mjesta, odnosno posla koji obavljaju. U toj odluci riječ je, dakle, o činjeničnoj situaciji u kojoj sud tužiteljima priznaje pravo na isplatu dnevnica prema čl. 49. KU/04, jer su kao policijski službenici (policajci), a ne vježbenici koji se tek školuju za zvanje policajac, prema odredbama Pravilnika upućeni na stručno usavršavanje, podizanja znanja i vještina, za potrebe posla koji već obavljaju.

Zbog toga nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa u konkretnom slučaju postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Na temelju odredbe čl. 392. st.2. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća

Ivan Mikšić, v. r.