Rev-2957/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2957/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.K. udana P., iz Z., koju zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik iz Z., protiv tužene "C. - o. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. svibnja 1994. godine broj Gž-2848/94-2, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. studenog 1993. godine broj Pn-3652/92, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1997. godine,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. svibnja 1994. godine broj Gž-2848/94-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 4. studenog 1993. godine broj Pn- 3652/92 u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva, te sudi:

Tužena "C. - o. " d.d. Zagreb dužna je tužiteljici K. -P.S. iz Z. povrh dosuđenog iznosa naknade štete platiti još iznos od 8.000,00 kn (slovima: osamtisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenog 1993. godine do isplate, u roku od 15 dana.

U odnosu na ostali odbijajući dio navedenih presuda osim u ukidajućem dijelu, revizija se odbija kao neosnovana.

Ukidaju se iste presude u dijelu, kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.380,00 kn (slovima: tisućutristoosamdeset kuna) i dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezana je tužena da tužiteljici plati na ime naknade štete iznos od 70,500.000 HRD (sada 70.500,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenog 1993. godine do isplate i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5,120.280 HRD (sada 5.120,28 kn), dok je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 58,388.000 HRD (sada 58.388,00 kn).

Presudom suda drugog stupnja odlučujući o žalbama obiju stranaka djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na način, da je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dosuđujućem dijelu do iznosa od 40.388,00 kn, a tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.000,00 kn, te je naloženo tuženoj da tužiteljici plati na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 4.200,00 kn. Protiv dijela presude suda drugog stupnja, kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva i dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška, tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja u napadnutom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

S obzirom na utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96), a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja, da je tužiteljici primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 9.000,00 kn, za strah u iznosu od 7.000,00 kn i za naruženost u iznosu od 8.000,00 kn.

Međutim, s obzirom na trajne posljedice koje smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 20%, te njezinu dob (30 godina) i zanimanje (medicinska sestra), ovaj revizijski sud drži da je naknada za duševne bolove za smanjenje životne aktivnosti u iznosu 25.000,00 kn prenisko odmjerena po sudu drugog stupnja, pa ju je povisio na primjeren iznos od 33.000,00 kn i tužiteljici dosudio razliku u iznosu od 8.000,00 kn. Tužiteljica je tražila naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.280,00 kn. Sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), dosudili su tužiteljici naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 kn, a odbili ju s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.380,00 kn. Osnovano se prigovara u reviziji, da se radi o naknadi novčane materijalne štete koja je nastala u vrijeme kada je ova pomoć pružana (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima).

Visina te naknade utvrđuje se prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna pružiti takovu uslugu. Ako, pak, takva osoba ne postoji, visina naknade štete utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

Kako su niži sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege, to je u tom dijelu valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrdit će sporne činjenice u smislu izloženog, a potom će donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu, imajući pri tome u vidu već pravomoćno dosuđeni iznos od 2.880,00 kn.

Ujedno je ukinut odbijajući dio zahtjeva za nadoknadu parničnog troška s time da se ponovno odluči o parničnom trošku imajući u vidu pravomoćno dosuđeni iznos s tog osnova.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja (čl. 393., 395. st. 1. i 2. i 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 4. lipnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.