I Kž-299/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 299/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević-Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi opt. A. F. podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 31. siječnja 2006. godine, broj K-48/05, u sjednici održanoj dana 18. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba opt. A. F., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženica za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl.

173. st. 2. KZ-a i dr., zbog kojeg je proglašena krivom, po tom propisu o s u đ u j e primjenom čl. 57. st. 1. i 2.c) KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koju joj se kaznu, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava i vrijeme koje se odnosi na jedan dan oduzimanja slobode.

II U ostalom dijelu, žalba opt. A. F. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se nepreinačeni dio prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli proglašena je krivom opt. A. F. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., te primjenom odredaba o ublažavanju kazne izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju joj je kaznu uračunato i vrijeme oduzimanja slobode kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

I Kž 299/06-3

Istom presudom, opt. E. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a, izrečena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a prema njemu primijenjena je uvjetna osuda na temelju čl. 67. KZ-a, s rokom kušnje od tri godine.

Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica A. F. po svom branitelju, odvjetniku D. Z. iz P., i to iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili podredno preinači u smislu žalbenih navoda ove žaliteljice.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženice djelomično je osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba ZKP-a, žaliteljica u svojoj žalbi samo naznačuje da se radi o bitnoj povredi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, tvrdnjom da nisu dovoljno obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih je sud proglasio krivom optuženicu za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odnosno da to kazneno djelo nije dokazano.

Nije u pravu optuženica u pogledu tvrdnje o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog kojeg također neosnovano uzima da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U pobijanoj presudi dani su svi razlozi o odlučnim činjenicama, posebno temeljem čega je sud prvog stupnja zaključio da je optuženica 28. veljače 2005. i 02. ožujka 2005. godine, različitim osobama prodala za iznos od 100,00 kn opojnu drogu heroin i time ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr.

Stoga, suprotne žalbene tvrdnje žalitelja nemaju uporišta u sadržaju izreke pobijane presude pod toč. I i II izreke.

U izloženom smislu nema, dakle, formalnih nedostataka opisanih u žalbi optuženice, a niti bilo koje druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na čije postojanje, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nisu osnovani ni žalbeni prigovori pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja, utvrđenog pobijanom prvostupanjskom presudom.

Tako, protivno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, da iz medicinskog nalaza vještaka toksikologa ne proizlazi da bi optuženica prodavala opojnu drogu heroin, prodajama opisanim pod toč. I i II izreke pobijane presude i to A. B., te B. M., kada oduzeta opojna droga, prema sadržaju potvrde o privremeno oduzetom predmetu, nije opojna droga heroin, već mješavina napitka Cedevite i lijekova, kao i ostalih supstanci s metadonom u tragovima, nije osnovana.

I Kž 299/06-3

Suprotno tome, okolnost da je optuženica izvršila dvije prodaje (u različitim datumima) i to dvjema različitim osobama, proizlazi iz svjedočkog iskaza svjedokinje A. B. u istrazi, u odnosu na prodaju izvršenu 28. veljače 2005. godine, koji iskaz s pravom sud prvog stupnja uzima vjerodostojnim, za razliku od njenog kasnijeg iskaza kada je tu činjenicu opovrgla, detaljno obrazlažući razloge zašto joj ne vjeruje.

U odnosu na izvršenu drugu prodaju, svjedok B. M. izričit je u svojoj tvrdnji da mu je optuženica prodala navedenu jednokratnu dozu heroina, za iznos od 100,00 kn, što i sama optuženica priznaje, navodeći razloge zbog kojih je tako postupila.

Pritom, isticane žalbene tvrdnje žaliteljice o tome da iz vještačkog nalaza vještaka toksikologa ne proizlazi da bi se uopće radilo o opojnoj drogi heroin, nisu osnovane. Naime, pretragom stana optuženika E. S. 02. ožujka 2005. godine, djelatnici Policijske postaje L.

u tragu, te

pronašli su i oduzeli jednu nagorjelu cigaretu u kojoj je utvrđena prisutnost heroina mješavinu Cedevite i praškaste tvari u ukupnoj masi, koja je sadržavala i metadon kao djelatni sastojak. Međutim, radi se o onoj opojnoj drogi koja je pronađena u zajedničkom stanu opt. A. F. i opt. E. S., a koja je pripadala ovom potonjem, pa, dakle, i o opojnoj drogi koju je optuženica A. F. prodavala A. B. i B. M., a koji su navedene jednokratne doze heroina odmah i potrošili, kako to proizlazi iz njihovih iskaza. Iz izloženog proizlazi, dakle, da je sva prodana droga od strane optuženice A. F. bila predmetom toksikološkog vještačenja, sukladno toksikološkom nalazu Centra za krim-vještačenja I. V. od 05. svibnja 2005. godine (list broj 59-60 spisa), a vještačena je ona opojna droga (u tragovima), u vlasništvu opt. E. S., koji se tada nalazio na metadonskoj terapiji, prema obavijesti Doma zdravlja L. (kao i provedenog psihijatrijskog vještačenja ovog optuženika).

S obzirom na sve naprijed izloženo, nije, dakle, osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti njene žalbene tvrdnje dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, da je opisanim ponašanjem pod toč. I i II počinila dvije radnje prodaje opojne droge heroina, ostvarujući time kazneno djelo zlouporabe opojnih droga radnjom prodaje iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., pri čemu je u vrijeme počinjenja djela kod optuženice postojala svijest o zabranjenosti, odnosno kažnjivosti ovakvog ponašanja, temeljem čega je sud prvog stupnja s pravom zaključio da je ona postupala s izravnom namjerom pri učinu djela.

Nije, stoga, osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Okolnost da je optuženica proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., nije istovremeno i počinjena povreda zakona na štetu optuženice, jer se postojanje takve povrede uvijek prosuđuje prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, opisano u izreci presude pod navedenim točkama, a ne nekom drugom, tj. onom koje bi prema stajalištu žaliteljice trebalo biti utvrđeno.

Iz činjeničnog opisa djela proizlaze svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., pa nema povrede zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a, jer je na optuženicu i njena djela primijenjen zakon koji se i jedino mogao primijeniti.

I Kž 299/06-3

Iako se optuženica izravno ne žali zbog odluke o kazni, njezina žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 382. ZKP-a) sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (kao i oduzimanju imovinske koristi).

Stoga, ispitujući pravilnost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pri odmjeri kazne optuženici, ispravno utvrđenim olakotnim okolnostima u vidu ranije neosuđivanosti, a posebno činjenice da je majka dvoje maloljetne djece i da vodi pretežitu brigu i skrb o toj djeci, čiji je suprug drugooptuženik E. S. dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama (pa nije u mogućnosti da vodi podjednaku skrb o zajedničkoj djeci). Izložena okolnost, ali i činjenica da je predmetom prodaje bila vrlo mala količina opojne droge heroina koja služi jednokratnoj uporabi, ukazuje da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja, imajući pritom u vidu sve okolnosti vezane za počinjenje djela.

Stoga, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja, primjereno je bilo prema optuženici, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, izreći kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te u istu uračunati vrijeme lišavanja slobode, jer će se i tako izrečenom kaznom moći ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ-a.

Iz tih razloga, prihvaćena je žalba optuženice zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP-a).

S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1., te čl. 387. ZKP-a, kao u izreci.

U Zagrebu, 18. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević-Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.