I Kž-656/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 656/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća te više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. K. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2011. broj K-41/11, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe optuženog T. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.) traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II Odbija se žalba optuženog T. K. kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi T. K. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; u daljnjem tekstu „KZ“) te je na temelju iste odredbe, uz primjenu članka 57. stavak 2 i 57. stavak 4. točka c) KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci u koju mu je, na temelju članka 63. stavak 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno na zadržavanju i u pritvoru od 5. siječnja 2011. do 4. veljače 2011.

I Kž 656/11-4

Na temelju članka 75. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koje može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, svakako do prestanka izvršenja zatvorske kazne, ali nikako dulje od pet godina.

Na temelju članka 132. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/06. i 152/08, dalje u tekstu: ZKP) oštećenoj „H. p.“ dosuđen je imovinsko pravni zahtjev i to na način da će od strane Županijskog suda u Zagrebu nakon pravomoćnosti presude biti izvršen povrat privremeno oduzetog novca u visini 16.112,00 kuna i predmeta – 15 telefonskih kartica u ukupnoj vrijednosti 195,00 kuna i prepaid kartica za međunarodne kartice u ukupnoj vrijednosti 1.250,00 kuna, dok je oštećenica s viškom imovinsko pravnog zahtjeva do 17.860,00 kuna upućena na parnicu, a oštećeni B. M. je s imovinsko pravnim zahtjevom u cijelosti upućen u parnicu.

Na temelju članka 122. stavak 4. ZKP-a optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 119. stavak. 2. točka 1. do 6. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja, odvjetnika Ž. R., zbog odluke o kazni s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena „na način da se [optuženiku] izrekne kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se podneskom očitovalo o žalbi, s prijedlogom da žalba bude odbijena.

Sjednici nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik (članak 373. stavak 2. ZKP- a) pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 374. stavak 4. ZKP-a).

Žalba optuženog T. K. nije osnovana, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (članak 379. stavak 1. ZKP-a) nađena je povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

Nije osnovana optuženikova žalba zbog odluke kazni. Naime, prvostupanjski sud je odmjeravajući vrstu i visinu kazne cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te utvrdio i obrazložio postojanje otegotnih okolnosti (traumatično iskustvo svjedoka očevidaca počinjenja djela, pogibeljnost djela), olakotnih okolnosti (mlađa životna dob, zaposlenost u vrijeme počinjenja djela i spremnost poslodavca za buduće zaposlenje optuženika, izostanak konkretne štete, potpuno i iskreno priznanje koje je pridonijelo bržem i kvalitetnijem utvrđivanju činjenica, višekratno žaljenje i kajanje) i naročito izraženu olakotnu okolnost (smanjena ubrojivost u srednjem stupnju), zbog kojih je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a koje okolnosti žalitelj i navodi u žalbi.

Prvostupanjski sud je detaljno raščlanio sve te okolnosti, pravilno ih ocijenio i dao opširne i uvjerljive razloge koji u potpunosti opravdavaju izbor vrste i mjere kazne na koju je optuženik osuđen. Žalitelj ne navodi niti jednu okolnost koja nije bila cijenjena ili poznata

I Kž 656/11-4

sudu, a koji bi trebala dovesti do osude na blažu kaznu. Upravo kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci je primjerena ličnosti optuženika te svim okolnostima konkretne situacije. Ta kazna može dostatno utjecati na optuženika i na sve ostale da više ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i ona sadrže dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 379. stavak 1. točka 2. ZKP-a, utvrđeno je da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu optuženika kada je odredio da sigurnosna mjera, koju je izrekao optuženiku, može trajati „niti u kojem slučaju ne dulje od 5 (pet) godina“. Naime, sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ-a traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, ali ne dulje od pet godina. Prema tomu, sigurnosna mjera ne smije trajati nakon prestanka izvršenja kazne zatvora, a kako je to ovdje kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, to je pobijana presuda preinačena u odluci o sigurnosnoj mjeri, kao u izreci ove presude.

Budući da žalba optuženika nije osnovana, a povreda kaznenog zakona sanirana je ovom presudom, to je u skladu s odredbama članka 390. stavak 1. i članka 387. ZKP-a presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 13. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.