Rev-1157/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1157/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Gordane Matasić Špoljarić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. S.-R. i M. Š. iz Z., protiv 1.tuženika I. H. iz Z., 2.tuženika Ž. H. iz Z., 3.tuženice E. L. iz S. Nj., M., svi zastupani po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i uspostave etažnog vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1320/06 od 13. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinskog građanskog suda u Zagrebu), posl. broj P-7852/04 od 23. studenoga 2005., u sjednici održanoj 17. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 3/6 dijela, a 1.tuženik I. H., 2.tuženik Ž. H. i 3.tuženica E. L. svaki u 1/6 dijela nekretnine iz zk. ul. broj 1359 k.o. G. Z. kč.br. 1256/1, kuće pop. br. 4149 i dvorište u T. 64 od 745 m2 (st. I. izreke), razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnine iz st. 1. izreke etažiranjem, sukladno planu etažiranja od 29. kolovoza 2005. stalnog sudskog vještaka dipl. ing. M. M. na način pobliže označen u st. II. toč. 1. i 2. izreke. U st. 3. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 24.014,00 kuna.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i odbaci tužbu ili da prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tuženicima troška postupka prema troškovniku uključivši trošak revizije ili da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tuženici u odgovoru na reviziju predlažu da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 84/08 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer je iz rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. broj R1-29/64 vidljivo da su prednici stranaka sklopili sudsku nagodbu o načinu korištenja prvobitne čestice broj 1256 površine 1218 m2 koja je cijepana uz zk. provedbu diobnog elaborata 1. listopada 1971. na tri čestice među kojima i na česticu koja je predmet spora (1256/1). Prema tome prednici stranaka nisu uredili način korištenja sporne kč. br. 1256/1 upisane u zk. ul. 1359 k.o. G. Z. pa u ovom predmetu nije odlučeno o zahtjevu o kojem je sklopljena sudska nagodba.

U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju tuženici.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za uspostavu etažnog vlasništva nekretnine pobliže označene u stavku I izreke prvostupanjske presude te uređenje načina korištenja zemljišta oko kuće. U revizijskoj fazi postupka je sporan opseg suvlasničkog dijela tužiteljice na zemljištu na kojem je kuća izgrađena, sporno je može li se provesti uspostava etažnog vlasništva bez suglasne odluke suvlasnika te je li osnovan zahtjev iz tužbe za uređenje načina korištenja zemljišta.

Tužiteljica je pokrenula izvanparnični postupak diobe suvlasničke zajednice, no pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl. broj R1-303/04 od 10. svibnja 2004. upućena je na parnicu sa zahtjevom za raskidanje suvlasničke zajednice nekretnina, jer su tuženici u tom postupku prigovorili veličini suvlasničkog dijela tužiteljice na zemljištu na kojem je kuća izgrađena.

Neosnovano tuženici osporavaju tužiteljici opseg suvlasništva na zemljištu na kojem je kuća izgrađena te su nižestupanjski sudovi donoseći odluku u dijelu da je tužiteljica suvlasnica u 3/6 dijela, a tuženici svaki u 1/6 dijela nekretnine pobliže označenih u točki I. izreke prvostupanjske presude pravilno primijenili odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 51/96, 68/98, 137/99, 29/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 114/06 – dalje ZV).

Odredbom čl. 9. ZV-a određeno je pravno jedinstvo nekretnine, a prema odredbi st. 1. čl. 366. ZV-a, od dana stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno čl. 9. ZV-a, ako posebnim zakonom nije ništa drugo određeno.

Odredbom čl. 395. st. 2. ZV je propisano da se od dana stupanja na snagu ZV, odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, mogu tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

Stranke su u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici kč. br. 1256/1 dvorište u T. površine 745 m2 i kuće pop broj 4149 dvorište u T. 64, sagrađeno na kč. br. 1256/1 i to tužiteljica u 3/6 dijela, a tuženici svaki u 1/6 dijela.

Tuženici su postali suvlasnici svaki u 1/6 dijela predmetnih nekretnina kao nasljednici iza pok. I. H.. Prednici stranaka su 10. svibnja 1960. sklopili Utanačenje kojim su se sporazumjeli o uspostavi etažnog vlasništva na zgradi u Z., … i o načinu korištenja kč. br. 1256 površine 1218 m2, a 10. srpnja 1967. kod Općinskog suda u Zagrebu sklopili sudsku nagodbu posl. broj R1-29/64, kojim su ponovo uredili način korištenja iste čestice. Sporna kč. br. 1256/1 od 745 m2 je jedna od tri čestice koje su nastale 1971. cijepanjem kč. br. 1256 površine 1218 m2 uz zk. provedbu diobnog elaborata.

Prema tome tuženici posve neosnovano tvrde da bi njihov suvlasnički dio na zemljištu na kojem je kuća izgrađena bio veći od suvlasničkog dijela tužiteljice. Tuženici ne osporavaju činjenicu da je tužiteljica suvlasnica u 3/6 dijela stambene zgrade u Z., pa obzirom na načelo jedinstvenosti nekretnine ne mogu s uspjehom osporiti tužiteljici isti opseg suvlasništva na zemljištu na kojem je kuća izgrađena te se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.

Revidenti smatraju da tužiteljica ne može tražiti razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva iz razloga što je dioba stambene zgrade dogovorena i realizirana između prednika stranaka. Ti navodi se ne mogu prihvatiti iz razloga što prednici stranaka Utanačenje od 10. svibnja 1960. kojim su se sporazumjeli o uspostavi etažnog vlasništva na zgradi u Z., nisu proveli u zemljišnim knjigama već su stranke i nadalje upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina i to tužiteljica u 3/6 dijela, a tuženici svaki u 1/6 dijela. Tužiteljica je tim utanačenjem stekla pravni temelj za stjecanje prava vlasništva stana po propisima koji su važili do stupanja na snagu ZV.

Prednici stranaka, međutim tim utanačenjem nisu ujedno uredili način korištenja kat. čest. broj 1256/1 koja je upisana u zk. ul. 1359 k.o. G. Z., već su uredili način korištenja kč. br. 1256 zemljište u T. veličine 1218 m2, iz koje je 1971. između ostalog nastala i sporna kč. Odredbom čl. 370. st. 6. ZV propisano je da se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, povezanog s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu.

Prednici stranaka su sporazumno proveli fizičku diobu zgrade po etažama tako da su stranke u posjedu jednako velikih stanova u prizemlju i prvom katu prema suvlasničkom omjeru iz zemljišnih knjiga uz jednak opseg suposjeda zajedničkih dijelova zgrade, ali Utanačenje od 10. svibnja 1960. o uspostavi etažnog vlasništva na zgradi u Z., nije provedeno u zemljišnim knjigama. Zato su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 370. st. 6. ZV kada su uz primjenu posebnih odredaba glave 4. trećeg dijela ZV (čl. 66.-99.) povezali suvlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine iz zk. ul. broj 1359 k.o. G. Z. kč.br. 1256/1, kuće pop. br. 4149 uspostavom etažnog vlasništva sukladno Planu etažiranja od 29. kolovoza 2005. stalnog sudskog vještaka dipl. ing. M. M., jer se etažno vlasništvo uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (čl. 72. ZV).

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu paragrafa 266. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku koji je objavljen u Službenim novinama 175 –XLV od 1. kolovoza 1934., a koji zakon se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) kada su uredili način korištenja zemljišta oko kuće. Prema toj zakonskoj odredbi način korištenja zajedničke stvari uređuje se u izvanparničnom postupku no kako je tužiteljica pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl. broj R1-303/04 od 10. svibnja 2004. upućena na parnicu sa zahtjevom za raskidanje suvlasničke zajednice nekretnina, jer su tuženici u tom postupku prigovorili veličini suvlasničkog dijela tužiteljice na zemljištu na kojem je kuća izgrađena, tada o uređenju načina korištenja zemljišta oko kuće odlučuje sud u parnici, a nije potrebno nakon parničnog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i uspostave etažnog vlasništva nastavljati izvanparnični postupak.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. lipnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.