Rev-8/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 8/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz Z., zastupanog po punomoćnici T. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. V. iz R., (kod V. K.), zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1915/04-2 od 16. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama broj P-18/02 od 18. studenog 2003., u sjednici održanoj 20. listopada 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 35.000 tadašnjih DEM pretvorenih u EUR na dan nastupjele promjene, u protuvrijednosti u kunama na dan isplate prema srednjem valutnom tečaju „Z. banke“ d.d. Z., te da mu isplati iznos od 28.640,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Ujedno je u istoj točci izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnog troška.

U toč. II. izreke tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.196,00 kn, u roku od 15 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno.

Ujedno je u toč. II. izreke odbačena dopuna žalbe tužitelja od 19. travnja 2004. kao nepravovremena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, a podredno da se ona ukine. Traži i naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.

Drugostupanjski je sud, povodom izjavljene žalbe brzojavom, ispitao pobijanu presudu u okvirima zakonom predviđenih razloga, a navode iz dopune žalbe nije mogao cijeniti, budući da je dopuna žalbe nepravovremena, zbog čega ju je drugostupanjski sud rješenjem odbacio.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno.

Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu mu štete zbog oštećenja stroja – brente, koji stroj je tuženiku dao u zakup, kao i zahtjev za isplatu dugujuće zakupnine za razdoblje od 1. ožujka 1999. pa do podnošenja tužbe, koji dan podnošenja tužbe smatra otkazom zakupnog odnosa.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da su stranke zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora ..., koji je prostor tuženik zakupio radi obavljanja pilinarskih radova, ali da je svrha tog ugovora bila samo ta da tuženik može otvoriti obrt pod nazivom „Obrt za …“,

- da su stranke odmah nakon toga ... zaključile Anex broj 1 ugovora o zakupu, te potom ... Anex broj 2 ugovora o zakupu, kojim su Anexima zapravo u potpunosti zamijenile ranije zaključeni ugovor o zakupu od ..., tako da je predmet zakupa zamijenjen utoliko što je tuženik u zakup od tužitelja uzeo pokretnu stvar, tj. pilu za piljenje drva,

- utvrđeno je da je tako zaključeni Ugovor o zakupu pokretne stvari zaključen na određeno vrijeme od mjesec dana, s time da je utanačeno da ukoliko jedna strana ne otkaže drugoj ugovor da se on produžuje na sljedeći mjesec, te da je zakupnina za stroj ugovorena u visini od 1.000 tadašnjih DEM u protuvrijednosti u kunama, koju se zakupninu tuženik obvezao plaćati mjesečno unaprijed, najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec,

- utvrđeno je da se navedeni stroj prvi puta pokvario nakon nekoliko mjeseci rada na stroju „brenta“, a koji je kvar tuženik sanirao o svom trošku,

- da je nakon toga u 8. mjesecu 1998. godine ponovno došlo do kvara na stroju većih razmjera, da je stroj nakon toga demontiran, da tuženik nije želio snositi troškove za ponovno montiranje i popravak stroja, jer je smatrao da je to obveza tužitelja kao zakupodavca,

- da tužitelj stroj nije popravio i da je u 8. mjesecu 1998. došlo do otkaza ugovora o zakupu od strane tuženika, kada je tuženik prestao sa plaćanjem zakupnine, otkazao svom radniku radni odnos i nije više izvršio naručeni posao za trećega,

- da je majka tužitelja, koja stanuje uz prostor u kojem se nalazio stroj, dat u zakupni odnos tuženiku, zatražila u 9. mjesecu 1998. vraćanje elektroenergetske suglasnosti sa poslovne na stambenu, a da je i sam tuženik nakon toga otkazao obrt,

- da je tuženik tužitelju priopćio da otkazuje ugovor o zakupu iz prije navedenih razloga, a da se tužitelj o stroju nije interesirao, već je iz Z., gdje živi, naknadno samo dva puta posjetio mjesto gdje se stroj nalazio,

- da je tužitelj pred Općinskim sudom u Vrbovskom pod poslovnim brojem R1-3/01, 5. ožujka 2001. pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza, kada je očevidom na licu mjesta utvrđeno stanje stroja koji je bio demontiran i kada je sačinjen prijedlog troškovnika za ponovno montiranje i popravak stroja u sveukupnom iznosu od 28.640,00 kn. Slijedom takvih utvrđenja pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da je između stranaka došlo do prestanka zakupnog odnosa raskidom Ugovora i to pozivom na odredbu iz čl. 571. st. 1.. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 – dalje ZOO). Pravilan je i zaključak da je, sukladno odredbi iz čl. 570. st. 1. i 2. ZOO, bila obveza tužitelja kao zakupodavca održavati stroj u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa, te obavljati potrebne popravke na stroju, jer je utvrđeno da se u konkretnom slučaju nije radilo o sitnim popravcima koje bi bio dužan obaviti tuženik kao zakupac, sukladno odredbi čl. 8. Anexa broj 1 prije navedenog Ugovora o zakupu i čl. 570. st. 3. ZOO, već je to bila obveza tužitelja kao zakupodavca.

Nakon što je došlo do prestanka zakupnog odnosa između stranka u 8. mjesecu 1998. godine, tuženik ne može snositi odgovornost za sudbinu stroja koji se nalazio u otvorenom i nezaključanom prostoru uz kuću majke tužitelja.

Stoga revizijskim navodima, u tom dijelu, odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

U postupku je utvrđeno da je tuženik, sukladno odredbi iz čl. 583. st. 1. ZOO, uredno podmirio zakupninu do zaključno za 8. mjesec 1998., pa je utoliko pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu dugujuće zakupnine od ožujka 1999. do podnošenja tužbe. Naime, utvrđeno je da tuženik, nakon što je došlo do prestanka zakupnog odnosa između stranaka i nakon što je platio zadnju zakupninu za 8. mjesec 1998., nije više plaćao zakupninu tužitelju. Da je tome tako, a suprotno tvrdnjama tužitelja, proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova. Nelogično je da bi tuženik nastavio plaćati zakupninu nakon raskida Ugovora, te kada je otkazao radni odnos svom radniku, a majka tužitelja zatražila promjenu elektroenergetske suglasnosti i tuženik nije više vršio naručene poslove za treće osobe, te kada je nakon toga otkazao obrt.

Utoliko je u tom dijelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu zakupnine.

Kako je revizijski sud ovlašten ispitivati pobijanu presudu samo u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, to se nije bavio pitanjem pravilnosti zaključaka nižestupanjskih sudova glede prekida zastarijevanja po čl. 388. ZOO.

Iz navedenih je razloga valjalo u svemu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. listopada 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.