Rev-x-1066/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1066/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel i drugotuženice A. P. iz Z., koju zastupa punomoćnica R. I., odvjetnica u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7457/08 od 23. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-2818/95 od 29. studenog 2007., dana 10. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev drugotuženice za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio poništenje Odluke o davanju stana na korištenje od 8. svibnja 1993., a kojom odlukom je prvotuženica dodijelila drugotuženici stan u Z., naselje V., P., ukupne površine 41,97 m2, u objektu K II-6, 7,8, te kojim je isti tražio da je prvotuženica dužna sastaviti i objaviti listu redoslijeda prvenstva i donijeti odluku o dodjeli tog stana prema natječaju za raspodjelu stanova iz 1991. Ujedno je tužitelj obvezan prvotuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.937,50 kn, te drugotuženici u iznosu od 8.540,00 kn.

Presudom suda drugoga stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je drugotuženica odbijena sa zahtjevom na nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se drugostupanjska presuda preinači i udovolji zahtjevu tužitelja, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju drugotužena ističe da tužitelj nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, pa se predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Ujedno drugotužena traži da joj tužitelj nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

U ovom predmetu riječ je o sporu radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje u smislu odredbe čl. 88. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) u kojem se vrijednost predmeta spora utvrđuje prema odredbi čl. 88. ZPP u visini jednogodišnje stanarine, odnosno najamnine u vrijeme podnošenja tužbe. Predmetna tužba podnesena je 29. prosinca 1995.

Opće je poznata činjenica da jednogodišnja stanarina, računajući od 29. prosinca 1995., za predmetni stan, ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa i zbog toga nije dopuštena redovna revizija.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP. Prema toj odredbi u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema stavku 1. istog članka (tzv. redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U konkretnom slučaju tužitelj nije postupio na navedeni način, te nije značio pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Samo pozivanje tužitelja na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije razlog zbog kojeg bi bila dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužitelj u reviziji iznosi tvrdnju da prvotužena drugotuženici nije mogla dodijeliti stan na korištenje na temelju natječaja iz 1989., da je u konkretnom slučaju trebalo dodjelu stana izvršiti po natječaju iz 1991. i rang listi iz 1991., a što predstavlja činjenične tvrdnje. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteno izjavljivati reviziju u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Tužitelj u reviziji, osim što se poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP, ne samo da nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, nego nije naveo niti razloge zbog kojih smatra da bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

Stoga revizija tužitelja ne ispunjava niti minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

Ujedno je odbijen zahtjev drugotuženice za nadoknadu troškova odgovara na reviziju, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. svibnja 2011.

S u d a c :

Damir Kontrec, v.r.