Gž-2113/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 37 Gž-2113/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vije ć a, te Tanje Novak-Premec kao č lanice vije ć a i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao č lanice vije ć a, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz Z., koju zastupa punomo ć nik Ž. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice J. K. iz Z., drugotuženika J. K. iz Z., i tre ć etuženika M. K. iz Z., svi zastupani po punomo ć niku J. T., odvjetniku u Z., radi utvr đ enja prava vlasništva, povodom žalbe svih tuženika izjavljene protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2012.g. broj:95 P-1500/08-50, u sjednici vije ć a održanoj dana 13. studenog 2013. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihva ć a se žalba svih tuženika te se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj:95 P-1500/08-50 od 30. ožujka 2012.g. preina č uje u pobijanoj to č .I/ i III/ izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica N. F. iz Z., sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvr đ enje svojeg prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z.k.ul. 7870 k.o. V. koja se sastoji od č kbr. 1470/38 u naravi oranica površine 53 hvata te sa zahtjevom za naknadu parni č nih troškova.

Nalaže se tužiteljici N. F. iz Z., da prvotužiteljici J. K. iz Z., drugotuženiku J. K. iz Z., i tre ć etuženiku M. K. iz Z., naknadi troškove parni č nog postupka u iznosu od 8.288,86 kn (osamtisu ć advjestoosamdesetosam kuna i osamdesetšest lipa) u roku 15 dana.

U nepobijanoj to č .II/ izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u to č .I/ izreke utvr đ eno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u z.k.ul. 7870 k.o. V. koja se sastoji od č kbr. 1470/38 u naravi oranica površine 53 hvata.

To č .II/ izreke odbijen je dio zahtjeva tužiteljice koji glasi: „Nalaže se I-tuženiku J. K. iz Z., II-tuženiku J. K. iz Z., i III-tuženiku M. K. iz Z., izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj č estici na ime i u korist tužiteljice, jer ć e u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.“

To č .III/ izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici trošak parni č nog postupka u iznosu od 8.437,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2012.g. do isplate.

Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju svi tuženici iz svih žalbenih razloga te predlažu preina č iti istu odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice odnosno, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlu č ivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvr đ enje da je stekla pravo vlasništva dosjeloš ć u na nekretnini upisanoj u z.k.ul. 7870 k.o. V. koja se sastoji od č kbr. 1470/38 u naravi oranica površine 53 hvata.

Polaze ć i od nespornih č injenica da su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisani prednici tuženika svaki u ½ dijela i to I. K. kojeg je rješenjem o naslje đ ivanju broj: O-406/00 od 28. sije č nja 2002.g. naslijedila prvotuženica J. K. u cijelosti i B. K. kojeg su rješenjem o naslje đ ivanju broj: O-4226/01 od 22. studenog 2004.g. naslijedili drugo i tre ć etuženik svaki u ½ dijela te da su predmetnu nekretninu naslijedili kao naknadno prona đ enu imovinu, kao i nesporne č injenice da su tuženici 04. svibnja 1999.g. prodali predmetnu nekretninu društvu R. D. d.o.o. iz V. G. koji upis vlasništva nije proveden u zemljišnim knjigama, prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to saslušanjem svjedoka i stranaka, a poklanjaju ć i vjeru iskazima tužiteljice te svjedocima M. M., A. P. i M. F., zaklju č uje da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine od 1979.g., odnosno 1980.g. koji posjed je vršila sa svojim roditeljima, a nakon smrti oca zajedno sa svojom majkom M. F. i to bivanjem na predmetnoj nekretnini i obra đ ivanjem iste u kojem posjedu nije ometana od strane tuženika.

Uvažavaju ć i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) kojim su odre đ ene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjeloš ć u, prvostupanjski sud stajališta je da je tužiteljica u samostalnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine kroz period koji propisuje odredba č l.159. st.2. ZV-a, odnosno neprekinuto od 1979.g. s time da je posjeduje kao njezin vlasnik, a da je predmetna nekretnina sposobna biti predmetom prava vlasništva u smislu č l.3. ZV-a te da je i tužiteljica sposobna biti stjecateljem prava vlasništva nekretnine. Kvalitetu posjeda tužiteljice prvostupanjski sud ocjenjuje poštenim jer se sukladno odredbi č l.18. st.5. ZV-a poštenje uvijek predmnijeva, zatim istinitim jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ve ć uz odobrenje prednika tuženika, posebno i stoga što tužiteljica vrši posjed predmetne nekretnine od 1979.g. č emu se ni tuženici ni njihovi prednici nikada nisu usprotivili, te nezakonitim jer tužiteljica nema valjani pravni temelj zbog posjedovanja.

Na temelju utvr đ enih č injeni č nih utvr đ enja prvostupanjski sud osnovom č l.159. st.1. i 2. i č l.160. st.1. i 4. ZV-a usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži utvr đ enje svog prava vlasništva predmetne nekretnine.

Obzirom da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla ve ć na temelju zakona, odnosno izvornim (originarnim) stjecanjem i ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, prvostupanjski sud odbija tužiteljicu sa zahtjevom kojim traži da joj tuženici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Ujedno prvostupanjski sud navodi da kada stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine bude pravomo ć no utvr đ eno, tako ste č eno pravo vlasništva upisat ć e se u zemljišnu knjigu temeljem presude (?).

Osporavaju ć i materijalno pravno stajalište prvostupanjskog suda tuženici ukazuju na odredbu č l.120. st.1. ZV-a prema kojoj se vlasništvo nekretnine stje č e upisom u zemljišnu knjigu pa kako tužiteljica nije upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik da je neosnovan i njezin zahtjev za utvr đ enje i priznanje prava vlasništva.

Pobijaju ć i č injeni č na utvr đ enja prvostupanjskog suda tuženici isti č u da tužiteljica nije poštena posjednica obzirom na odredbu č l.18. ZV-a koja definira pošten posjed te iskaze svjedokinje M. F., majke tužiteljice i same tužiteljice iz kojih proizlazi da su predmetno zemljište koje se nalazi preko puta njihove ku ć e, a koje je bilo slobodno i napušteno, majka tužiteljice i njezin otac o č istili, zasadili vrt i ogradili, a da nisu znali č ije je to, nisu pitali č ije je to, nisu u zemljišnim knjigama provjeravali č ije bi to bilo i nisu isto od nikog kupili. Stoga da je ocijenivši tužiteljicu poštenom posjednicom prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budu ć i da je tužiteljica znala da je stvar u tu đ em vlasništvu.

Tuženici osporavaju i aktivnu legitimaciju tužiteljice jer da iz njezinog iskaza kao i iz iskaza njezine majke proizlazi da bi predmetnu nekretninu od 1980.g. do 1997.g. kada joj je umro otac, obra đ ivali njezin otac i majka, a tek nakon smrti oca 1997.g. tužiteljica, pa da stoga nije protekao rok od 20 godina potreban za izvanrednu dosjelost budu ć i da se u rok za stjecanje vlasništva dosjeloš ć u na nekretnini nije mogao ubrojiti rok protekao do smrti oca tužiteljice budu ć i da ista nije dostavila dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je njegova nasljednica, pa time i aktivno legitimirana za nastupanje u ovom postupku tim više što je u svom iskazu navela da izme đ u nje i majke nije bilo dogovora kome bi ova nekretnina pripala. Kako iz pobijane presude nije vidljivo na temelju č ega je prvostupanjski sud utvrdio aktivnu legitimaciju tužiteljice smatraju da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parni č nog postupka budu ć i da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer joj nedostaju razlozi o odlu č nim č injenicama.

Daljnjim sadržajem tuženici osporavaju na č in na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze te i u tome nalaze ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja.

Tuženici ujedno osporavaju odluku o troškovima postupka.

Prije svega valja navesti da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odredbu č l. 120. ZV-a budu ć i je prvostupanjski sud odlu č ivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim traži utvr đ enje svojeg prava vlasništva dosjeloš ć u. Naime, dosjelost je jedan od na č ina stjecanja vlasništva na temelju zakona, a odredbom č l.129. st.1. ZV-a odre đ eno je da kad je zakon odredio da ć e se vlasništvo ste ć i ispunjenjem odre đ enih pretpostavaka koji nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojeg se stje č e vlasništvo, niti su naslje đ ivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune pretpostavke stje č e samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, dakle ne uknjižbom u zemljišnu knjigu kako je to propisano odredbom č l. 120. ZV-a za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla na koju odredbu se pozivaju tuženici u žalbi.

Osnovano, me đ utim, tuženici ukazuju da je prvostupanjski sud na temelju ocjene provedenih dokaza pogrešno zaklju č io da tužiteljica predmetnu nekretninu koristi i obra đ uje kao pošten posjednik.

Naime, odredba č l. 18. st.3. ZV-a odre đ uje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Imaju ć i u vidu sam iskaz svjedokinje M. F., majke tužiteljice u kojem ista iskazuje da su 1979.g. ili 1980.g. ona i njezin suprug o č istili i pretvorili u vrt zemlju preko puta njihove ku ć e koje je bilo slobodno zemljište, livada, da nisu znali č ija je to zemlja, niti su pitali č ija bi bila, niti su u zemljišnim knjigama provjeravali č ija bi bila, te iskaz tužiteljice da je predmetno zemljište bilo napušteno i da su ga negdje 1980.g. njezini roditelji obradili i po č eli obra đ ivati vrt, da njezin otac od nikoga nije kupio tu zemlju, niti je znao č ija je, te da je nakon smrti oca 1997.g. ona s majkom nastavila obra đ ivati predmetnu nekretninu, i bez ocjene daljnjih provedenih personalnih dokaza, mora se zaklju č iti da tužiteljica, a niti njezin otac prije nje, nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine u smislu odredbe č l.18. st.3. ZV-a budu ć i da iz naprijed citiranih iskaza tužiteljice i njezine majke M. F. nedvojbenim proizlazi da su znali da obra đ uju nekretninu koja nije njihovo vlasništvo, odnosno da im ne pripada pravo na posjed, uporabe i korištenja koja prava pripadaju vlasniku stvari u smislu odredbe č l. 30. ZV-a. Odredbom č l. 159. ZV-a odre đ ene su pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dospjeloš ć u (redovna i izvanredna), te je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjeloš ć u da je samostalni posjednik barem pošten ( č l.159. st.3. ZV-a), pa kako tužiteljica zajedno sa svojim prednikom nije pošteni posjednik, to nije ostvarena ni jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjeloš ć u.

Odredbom č l. 18. st.5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. U konkretnom slu č aju su o nepoštenju posjeda tužiteljice i njezinog prednika iskazali sama tužiteljica i njezina majka saslušana u svojstvu svjedoka, pa stoga pozivanje i interpretacija navedene odredbe po prvostupanjskom suda u smislu da se poštenje uvijek predmnijeva, nema nikakve č injeni č ne ni pravne osnove.

Kako nepošten posjednik ne može ste ć i vlasništvo temeljem dosjelosti, to je ve ć samo iz tog razloga i neovisno od ostalih žalbenih navoda, valjalo žalbu tuženika prihvatiti osnovanim i temeljem č l. 373.a st.1. ZPP-a preina č iti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (to č .I/ izreke) i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za utvr đ enje njezinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kao neosnovan.

Obzirom na na č in na koji je ovaj sud preina č io prvostupanjsku presudu valjalo je temeljem č l. 166. st.2. ZPP-a odlu č iti o cjelokupnim troškovima postupka primjenom odredbe č l. 154. st.1. ZPP-a.

Tuženicima su potrebnim za vo đ enje parnice u smislu odredbe č l. 155. ZPP-a priznati troškovi zastupanja na ro č ištima dana 16. ožujka 2010.g. 07. lipnja 2010.g. i 8. listopada 2010.g. u iznosima od po 750,00 kn sukladno Tbr.9. st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:148/09 – dalje:Tarifa), sastav podneska od 26. listopada 2010. g. u iznosu od 187,50 kn sukladno Tbr.8. st.3. Tarife, zastupanje na ro č ištima dana 10. velja č e 2011.g. i 08. lipnja 2011.g. koja su odgo đ ena prije upuštanja stranaka u raspravljanje u iznosima od po 187,50 kn sukladno Tbr.9. st.3. Tarife, zastupanja na ro č ištu dana 10. studenog 2011.g. i 16. velja č e 2012.g. u iznosima od po 375,00 kn sukladno Tbr.9. st.2. Tarife budu ć i da se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zastupanja na ro č ištu dana 15. ožujka 2012.g. u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr.9. st.1. Tarife, iznos od 862,50 kn sukladno Tbr.36. Tarife (zastupanje više osoba), PDV-e po stopi od 23% na iznos od 4.274,40 kn u iznosu od 983,11 kn i PDV-e na iznos od 900,00 kn u iznosu od 225,00 kn. Naprijed navedenim troškovima u ukupnom iznosu od 6.382,61 kn valja dodati i trošak žalbenog postupka u iznosu 1.906,25 kn koji se sastoji od izdataka za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn sukladno Tbr.10. Tarife, uve ć anja od 187,50 kn sukladno Tbr.36. Tarife, PDV-a na iznos od 1.125,00 po stopi od 25% u iznosu od 281,25 kn sukladno Tbr.42. Tarife i pristojbe na žalbu u traženom iznosu od 500,00 kn.

Nepotrebnim za vo đ enje parnice ovaj sud ocijenio je zahtijevane troškove tuženika koji se odnose na sastav podneska od 15. ožujka 2010.g. u iznosu od 1.000,00 kn uz koji prilažu punomo ć i predlažu nove dokaze budu ć i da su punomo ć mogli predati na samom ro č ištu, a da su nove dokaze mogli predlagati usmeno na prethodnim ro č ištima. Takvim sud je ocijenio i trošak sastava podneska od 09. prosinca 2011.g. uz koji dostavljaju rješenja o naslje đ ivanju. Imaju ć i u vidu da je trošak dostave u iznosu od 117,30 kn nastao tužiteljima u svezi njihovog dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje E. P. od kojeg dokaza su u kona č nici odustali, to ovaj sud smatra da taj trošak sukladno odredbi č l. 156. st.st.1. ZPP-a nije dužna tuženicima naknaditi tužiteljica.

Neosnovano tuženici potražuju sve troškove za pojedine radnje u iznosima od po 1.000,00 kn obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, pa su stoga zatraženi troškovi iznad priznatih iznosa protivni odredbama Tarife i stanju spisa.

U nepobijanoj to č . II/ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 13. studenog 2013. godine

Predsjednica vije ć a:

Dubravka Bosilj