Appeal dismissed; employee's public negative report on employer justifies immediate contract termination under Croatian Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against a lower court ruling that confirmed her dismissal from INA. The court found that the employee's public publication of negative assessments regarding the company's management constituted a significant breach of trust, justifying termination under Article 107 of the Labor Law. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, upholding the lower courts' decision that the labor relationship could not continue.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. st. 1. Zakona o radu; Čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An employee's public disclosure of negative assessments regarding the employer's management constitutes a significant breach of trust, providing a valid ground for immediate contract termination.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 215/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i Š. iz Z., protiv tuženika INA – industrija nafte d.d. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Lj. J.-R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenoga 2003. godine, posl. br. Gžr- 176/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2002. godine, posl. br. Pr-2631/01, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da otkaz ugovora o radu, koji su tužiteljica i tuženik sklopili 26. veljače 2001. godine, nije dopušten, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, a da se tuženiku naloži vraćanje tužiteljice na rad, kao i isplata naknade plaće u mjesečnim iznosima pobliže navedenim u zahtjevu za vremensko razdoblje od 4-og mjeseca 2001. godine do povratka na rad, dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.610,15 kn.
Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Prije svega, neosnovano revidentica smatra da je u postupku pred oba nižestupanjska suda, a posebno je istaknuto u postupku drugostupanjskog suda, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, na način što u obrazloženju presude nedostaju razlozi i postoje proturječja, pa da se pravilnost i zakonitost odluke ne bi mogle ispitati. Suprotno navodima revizije obrazloženja obiju nižestupanjskih presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama i u njima ne postoje proturječnosti zbog kojih se odluka ne bi mogla ispitati.
Posebno, u odnosu na revizijski prigovor u tom pravcu glede drugostupanjske presude, treba dodati da je u ovom predmetu riječ o otkazu ugovora o radu po odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR). Obrazloženje drugostupanjske presude sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama od kojih zavisi osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva u smislu čl. 107. st. 1. ZR-a, a također i razloge u odnosu na sve važnije žalbene navode i prigovore.
Kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Konačno, treba dodati da je dio revizijskih navoda, koje revidentica iznosi u okviru razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, sadržajno prigovor pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi revidentice nisu niti uzeti u razmatranje.
Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici, zaposlenoj na poslovima voditelja projekta u uredu člana uprave – izvršnog direktora, tuženik kao poslodavac navodi da je opravdan razlog za otkaz u smislu navedene zakonske odredbe istupanje tužiteljice u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 03., 04., 05., 06., 07. i 11. travnja 2001. godine.
U postupku je utvrđeno da je u tim istupanjima tužiteljica dala niz izjava u kojima je izrazila:
- krajnje negativne ocjene na račun poslovanja i gospodarenja sredstvima kod tuženika,
- kvalifikacije kao što su manipulacije i malverzacije u poslovanju tuženika, kao i prešućivanje kriminala od strane uprave i menadžmenta tuženika.
Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da takvo ponašanje tužiteljice predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu čl. 107. st. 1. ZR-a.
Revidentica u reviziji temelji svoje navode na dva osnovna prigovora:
- da ponašanje tužiteljice ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa,
- da nije vidljivo da bi zbog izjava tužiteljice nastala i u čemu bi bila šteta tuženiku.
Zbog toga revidentica smatra da nije bila ispunjena pretpostavka za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a, pa da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.
U ovom predmetu od odlučnog značaja je odgovoriti na načelno pitanje: - koje su posljedice javnog istupanja radnika u kojima se iznose krajnje negativne ocjene o poslovanju i gospodarenju sredstvima poslodavca na ugovor o radu i radni odnos radnika i poslodavca, a zatim: - i koji je značaj takvog javnog istupanja tužiteljice u konkretnom slučaju?
Načelno, treba reći da takvo javno istupanje radnika može imati za posljedicu na radni odnos kao osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
U konkretnom slučaju navedenim istupanjem tužiteljice je očigledno nanesena šteta ugledu tuženika, jer poslodavac čije rukovodeće strukture toleriraju i potiču kriminalne aktivnosti zaista ne može biti ugledan i uživati povjerenje u poslovnom svijetu. Zbog toga takvo ponašanje tužiteljice ostavlja značajne posljedice na radni odnos između stranaka i daje poslodavcu opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a. Naime, upravo uvažavanjem navedenih okolnosti to predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
Navodi revidentice (pretežni dio revizijskih navoda) o tome da njenim istupanjem u javnosti nije uopće počinjena povreda radne obveze, nisu od značaja. U smislu citirane odredbe čl. 107. st. 1. ZR razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze nego i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Navedena zakonska odredba jasno polazi od stajališta da se (osim zbog teške povrede radne obveze) i zbog postojanja neke druge osobito važne činjenice od poslodavca ne može tražiti da nastavi radni odnos s radnikom, ako ta činjenica potpuno narušava taj radni odnos. U konkretnom slučaju, prikazivanje poslovanja poslodavca u krajnje negativnom svjetlu u javnim glasilima od strane radnika upravo predstavlja takvu osobito koja poslodavcu daje opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. važnu činjenicu – činjenicu
Neosnovano je pozivanje revidentice na njenu "građansku dužnost". U tom pravcu je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je tužiteljica imala mogućnost svoju "namjeru sprečavanja štete i zaštitu imovine tuženika" ispuniti samo obraćanjem i prijavom nadležnim državnim tijelima, što bi rezultiralo dostupnošću informacije u tom pravcu novinama i drugim medijima – a ne bi moglo predstavljati razlog za otkaz ugovora o radu (prema izričitim odredbama čl. 108. ZR-a – imajući na umu i Zakon o izmjenama i dopunama ZR-a – "Narodne novine", broj: 114/03).
Prema tome, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Zbog svega navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 24. svibnja 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.