Rev-1609/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1609/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz Z., zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika Franjevačka provincija presvetog otkupitelja, Samostan S., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja Franjevačka provincija presvetog otkupitelja, Samostan S., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz S., protiv protutuženice V. Š. iz Z., zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku iz S., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o reviziji tuženika ujedno i protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-1252/11 od 11. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru posl. br. P-265/10 od 24. ožujka 2011., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 29. kolovoza 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika ujedno i protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (ispravljena) kojom je:

- u stavku I. izreke, prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica Š. V. vlasnik za cijelo čest. zem. 791 ZU 178 k.o. S., zemlje zv. „R.“, pa je tužiteljica ovlaštena na temelju pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru za k.o. S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena Franjevački samostan S., za cijelo, što je tuženik dužan trpjeti.“,

- u stavku II. izreke, odbijen protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužna je tužiteljica protutužena V. Š. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tuženiku protutužitelju Franjevačkom samostanu S. u nesmetani posjed i na korištenje nekretnine označene kao čest. zem. 791 ZU 178. k.o. S., te se ubuduće kaniti ovakvog ili sličnog pačanja u nekretnine vlasništvo tužitelja protutuženika.“,

- u stavku III. izreke, obvezan tuženik ujedno i protutužitelj naknaditi tužiteljici ujedno i protutuženici trošak parničnog postupka od 36.395,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik ujedno i protutužitelj podnio je reviziju „pozivom na propis članka 382. stavak 1. toč. 1. ZPP-a (v.p.s. protutužbe 101.000,00 kn, sukladno Podnesku „S., 05. listopada 2004.“) iz svih zakonom propisanih revizijskih razloga (članak 385. ZPP-a)“ - zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili podredno „preinači prvostupanjska presuda usvajanjem protutužbenog zahtjeva“.

Tužiteljica ujedno i protutuženica je odgovorila na reviziju. Predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. travnja 2012., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

Predmet spora u revizijskom stupnju je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva „za cijelo čest. zem. 791 ZU 178 k.o. S.“ i za uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama te protutužbeni zahtjev na predaju te nekretnine u posjed.

Obzirom da se u situaciji kakva je u ovom predmetu, kada je uz tužbeni zahtjev istaknut i protutužbeni zahtjev, dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva pojedinačno - a ne po njihovom zbroju (jer po svojoj pravnoj prirodi, a u smislu odredaba čl. 189. ZPP-a, protutužba predstavlja samostalnu tužbu), za ocjenu dopuštenosti revizije podnesene protiv ovdje osporene drugostupanjske presude o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva nekretnine i uknjižbu toga prava te o protutužbenom zahtjevu na predaju u posjed iste nekretnine mjerodavne su vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva pojedinačno: konkretno, a jer se ti zahtjevi ne odnose na novčanu svotu (u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a), za dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude o tužbenom zahtjevu mjerodavnom bi trebala biti vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica trebala naznačiti u tužbi - a za dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude o protutužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora koju je protutužitelj naznačio u protutužbi.

Međutim, u odnosu na osporenu odluku o tužbenom zahtjevu ovdje valja u smislu odredbe čl. 53. st. 1. ZID ZPP-a/11 primijeniti odredbu čl. 40. st. 5. ZPP-a (kojom nije propisano određivanje vrijednosti predmeta spora po sudu) prema kojoj: „Ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.“.

Budući da tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora - a tu vrijednost nije utvrdio niti prvostupanjski sud prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP-a (posebnim rješenjem i najkasnije do zaključenja glavne rasprave), ima se smatrati da je u ovoj pravnoj stvari u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn - slijedom čega po tuženiku podnesena revizija protiv te odluke (sukladno navedenoj odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a) nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju, kao redovna revizija.

Protutužitelj je u protutužbi vrijednost predmeta spora naznačio na 101.000,00 kuna, pa je takva ovdje mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu.

Sukladno tome, a obzirom da tako naznačena vrijednost predmeta spora u odnosu na tu odluku ne prelazi 200.000,00 kn, ne postoje niti pretpostavke da se protiv nje dopusti podnesena revizija po vrijednosnom kriteriju.

Kako tuženik, ujedno i protutužitelj, reviziju nije podnio u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a kojom je propisano: „u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana“, jer njegova revizija ne sadrži naznaku određenog pitanja važnog „za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“ (zbog kojeg bi pitanja upravo revizijski sud trebao ujednačavati sudsku praksu) s razlozima izloženim u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, a postojanje kojeg pitanja i kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud podnesenu reviziju ne može razmatrati u smislu te odredbe.

Stoga je reviziju tuženika ujedno i protutužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu izrekom ovoga rješenja (prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.