Revr-1090/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1090/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz M., kojeg zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-56/13 od 23. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 621/2010 od 8. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja D. I. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-621/2010 od 8. svibnja 2012. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi (točka I. izreke):

"Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova isplatiti tužitelju D. I. iz M., na ime razlike plaće bruto iznos od 43.017,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 335,86 kn od 16. 09. 2005. godine do isplate,

- na iznos od 2.574,91 kn od 16. 10. 2005. godine do isplate,

- na iznos od 2.574,91 kn od 16. 11. 2005. godine do isplate,

- na iznos od 2.586,78 kn od 16. 12. 2005. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 01. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 02. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 03. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 04. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,40 kn od 16. 05. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 06. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 07. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 08. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 09. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,40 kn od 16. 10. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.664,38 kn od 16. 11. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.676,60 kn od 16. 12. 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2.837,20 kn od 16. 01. 2007. godine do isplate,

- na iznos od 123,42 kn od 16. 02. 2007. godine do isplate,

i to sve po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska naknaditi tužitelju parnične troškove, sve u roku od 8 dana. "

Naloženo je tužitelju da tuženici isplati parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn, u roku od 8 dana (točka II. izreke).

Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-56/13 od 23. svibnja 2013. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao i zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ali i zbog toga što smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica, pored već isplaćenog iznosa plaće za radno mjesto stručnog savjetnika za imovinsko pravne poslove, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem, isplati razliku plaće koja bi mu pripadala za radno mjesto policijskog službenika za zakonitost postupanja, odnosno radno mjesto višeg stupnja složenosti i većeg koeficijenta, koje poslove je tužitelj u određenom dijelu obavljao na temelju usmenog naloga nadređenih službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer su zauzeli shvaćanje da tužitelj, koji je privremeno na temelju usmenog naloga nadređenih službenika obavljao u određenom dijelu i poslove drugog radnog mjesta, za koje nije imao rješenje, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, sve dok ne ishodi rješenje za to radno mjesto. Tužitelj u reviziji postavlja materijalnopravno pitanje:

"Da li radnik, državni službenik, koji na temelju usmenog naloga nadređenih službenika obavlja i poslove drugog radnog mjesta-policijskog službenika, a da isto nije i za koje nema rješenje, ima pravo za isplatu plaće za to drugo radnog mjesto ili mora ishoditi prvo rješenje za to radno mjesto?".

O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela održanoj 7. lipnja 2010. prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u pobijanoj odluci zauzeto pravno shvaćanje koje je podudarno s već zauzetim pravnim shvaćanjem revizijskog suda na sjednici odjela od 7. lipnja 2010. Predmetno shvaćanje može se primijeniti, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, i u situaciji kada državni službenik zahtjeva plaću za obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika, budući se isto odnosi na tumačenje odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 27/01), odnosno Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 i 27/08) u vezi s odredbom čl. 79. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00 i 41/08), a kojom je odredbom propisano da se na položaj, prava, obveze i odgovornosti policijskih službenika Ministarstva primjenjuju propisi o državnim službenicima, ako ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega nije drukčije određeno.

Zbog navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.