Rev-709/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. K., iz O. - D., koga zastupa punomoćnik B.
Legislator headnote
AI generatedRev-709/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Posebno je ovaj sud uzeo u obzir zanimanje tužitelja (monter dizel motora), a odlučujući o visini nematerijalne štete tužitelja vodio je računa i o povrijedjenom dobru i o cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 2oo. st. 2. Z00).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 709/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. K., iz O. - D., koga zastupa punomoćnik B.
V., odvjetnik u S., protiv tuženog poduzeća B. S. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 22. studenog 1991. br. Gž-3848/91., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 2o.rujna 1991. br. P-834/91. u sjednici održanoj dana 27. svibnja 1992.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Splitu od 22. studenog 1991. broj Gž-3848/91. u točki I izreke u dijelu dosudjene nematerijalne štete tako da se u tome dijelu odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjuje presuda Općinskog suda u Splitu od 2o.rujna 1991. godine broj II P-834/91o (toč. I izreke) dok će se o troškovima revizijskog postupka odlučit u konačnoj odluci.
U ostalom nepobijanom dijelu presuda Okružnog suda u Splitu ostaje pravomoćna.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Splitu od 2o. rujna 1991. godine broj IIP-834/91. sudjeno je:
"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iz osnova nematerijalne štete iznos od 283.ooo dinara sa zakonskom zateznom kamatom počam od presudjenja 2o. rujna 1991. godine pa do isplate, dok se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja iz osnove tudje njege i pomoći isplatiti tužitelju 15.000 dinara sa zateznim zakonskim kamatama počam od 1. II 199o. godine do isplate.
III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iz osnova materijalne štete zbog izgubljene zarade iznos od 8.2ol,41 dinar sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 66.76 dinara teče od 1. lipnja 1989. godine do isplate, na iznos od 239,15 dinara teče od l. srpnja 1989. godine do isplate, na 311.8o dinara od l. kolovoza 1989. godine do isplate, na iznos od 594,4o od l.rujna 1989. godine do isplate, na 327,4o dinara od listopada 1989. godine do isplate, na l.162,6o dinara od l. studenog 1989. godine do isplate, na l.518,lo dinara od l.prosinca 1989.godine do isplate, na 3.981,2o dinara od l.siječnja 199o godine do
.
isplate, dok se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.
IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.725 dinara."
Presudom i rješenjem Okružnog suda u Splitu od 22.studenog 1991. godine broj Gž-3848/91. odlučeno je:
"I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu II P-834/91. od 2o.rujna 1991. godine, u dijelu dosudjene nematerijalne štete (toč. I), tako da u tom dijelu sada glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od dinara 193oOoo,oo sa zakonskom zateznom kamatom od 2o.rujna 1991. godine do isplate, dok se sa više traženo, za ovu vrstu štete, tužbeni zahtjev odbija."
"Ukida se prvostepena presuda u dijelu dosudjenog iznosa od 15.ooo dinara na ime tudje pomoći i njege s dosudjenom zakonskom kamatom (toč. II), kao i u odluci o trošku (toč. IV), te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.
U ostalom nepobijanom dijelu, kojim je usvojen i odbijen tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade (toč. III) prvostepena presuda ostaje nedirnuta.
Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači na način kako se predlaže u reviziji ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da se preinači odluka o parničnom trošku.
Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnile
Revizija je osnovana.
Ovaj revizijski sud nalazi da je osnovan revizijski prigovor da je drugostepeni sud pogrešno primjenio odredbu čio 2oo. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje Z00), kada je, imajući u vidu vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio kao radnik tuženika u nesreći na radu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova koje je trpio kao posljedicu ozljedjivanja, te sve one posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja, utvrdio da je primjerena naknada tužitelju za fizičke bolove 7o.ooo HRD, za strah lo.ooo HRD i zbog smanjenja životne aktivnosti naknada u visini od I0O0OOO HRD.
Ovo zbog toga što je po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud dosudio tužitelju primjerene iznose za navedene vidove štete i tos za pretrpljene fizičke bolove loo.ooo HRD, za pretrpljeni strah 2O.000 HRD i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 15o.ooo HRD. Zbog toga po ocjeni ovoga revizijskog suda nije bilo osnove da se u postupku po žalbi tuženika prvostepena presuda u tom dijelu preinačuje.
Odlučujući u navedenom pravcu ovaj je revizijski sud imao u vidu utvrdjenje da je tužitelj kritičnog dana zadobio težu tjelesnu ozljedu - prijelom vanjskog platoa desne potkoljenice kao i prijelom glavice tibularne kosti, da se radilo o prijelomu unutarnjeg zgloba s tim da je spomenuti plato tibije u prijelomu spušten za oko 5 cm, da je zbog tih ozljeda imao bolove jakog intenziteta 8 do lo dana, srednje oko dva mjeseca, a u lakšem stupnju oko 6 mjeseci, da se trajne posljedice ogledaju u ograničenju pokretljivosti jačeg stupnja desnog koljena sa prisutnim znacima deformirajućih promjena u desnom koljenom zglobu, da je procenat umanjenja životne aktivnosti 2o% za poslove koji iziskuju dulje stajanje i kretanje pa tako i nošenje teških tereta. Imao je u vidu, medjutim, i to da je u svom dodatnom vještvu datom na glavnoj raspravi dana ll.srpnja 1991.godine vještak izjavio da je došlo do očekivanog pogoršanja kod tužitelja u pogledu funkcije povrijedjenog desnog koljena, jer je došlo do degenerativnih promjena jakog stupnja tako da je sada ograničena pokretljivost desnog koljena još izrazitija, a RTG snimci pokazuju naglašene degenerativne promjene u jakom stupnju, da je takvo stanje trajno, odnosno da je sada kod tužitelja invaliditet od 3o%. Tužitelj je nakon ozljedjivanja trpio strah jakog intenziteta oko tri sata a radilo se o primarnom strahu, a trpio je strah oko 7 mjeseci. U početku je taj strah bio znatno jačeg intenziteta a zatim slabio.
Posebno je ovaj sud uzeo u obzir zanimanje tužitelja (monter dizel motora), a odlučujući o visini nematerijalne štete tužitelja vodio je računa i o povrijedjenom dobru i o cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 2oo. st. 2. Z00).
Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl.list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/8o, 69/82, 58/84, 74/87, 2o/9o, 27/9o i 35/91. te "NN" br. 53/91.).
Budući da je u drugostepenom postupku ukinuta odluka o parničnom trošku u konačnoj odluci će se odlučiti i o revizijskom trošku.
U Zagrebu, 27. svibnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Dr. Ivo Grbin, v. r.