Rev-1270/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1270/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. P., vl. O., OIB:... i drugotužitelja G. P., OIB:..., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv prvotuženika N. N. i drugotuženika M. N., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2462/2015-2 od 5. studenoga 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Psp-3/2015-10 od 22. srpnja 2015., u sjednici održanoj 21. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se, da su tuženici N. N. i M. N., oboje iz K., ..., smetali tužitelje I. P. i G. P., oboje iz K., ..., u njihovom posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, označenog kao ... – oranica II klase, sveukupne površine 28 ha 73 a 00 m2, koje se nalazi u k.o. S., a sastoji se od k.č.br. 2214/3, k.č.br. 2214/4, k.č.br. 2216/1, k.č.br. 2216/2, k.č.br. 2222/5, k.č.br. 2223/4 i k.č.br. 2223/5 iz z.k.ul.br. 987, potom k.č.br. 1807/2 iz z.k.ul. 1164, potom k.č.br. 2222/1 iz z.k.ul.br. 940, potom k.č.br. 2223/1 iz z.k.ul.br. 1125, potom k.č.br. 2215/1, k.č.br. 2215/2, k.č.br. 2217/2, k.č.br. 2222/6 i k.č.br. 2223/3 iz z.k.ul.br. 1109 i k.č.br. 1807/1 i k.č.br. 1808 iz z.k.ul.br. 483, na način, da su dana 02. svibnja 2013.g. oko 8,00 sati, ušli s dva traktora na kojem su bili priključci i to na jednom traktoru „roto-freza“ a na drugom „sijačica“, te su uništili nasade kukuruza, pšenice i ječma u površini dimenzija od oko 960 x 35 m, pa su izvršili sijanje kukuruza u istoj površini s čime su tuženici oduzeli suposjed označenog dijela pol. zemljišta, radi čega im se nalaže, da odmah uspostave takvo posjedovno stanje, kakvo je bilo prije smetanja posjeda, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje, sve pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženicima, da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.“

II Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Temeljem čl. 442. ZPP-a u svezi sa čl. 341, čl. 346., čl. 347. st. 1. t. 6. i st. 3. OZ-a predlaže se sudu da zbog sprječavanja mogućeg nasilja uslijed ponavljanja smetanja posjeda, jer su tuženici uništili dio polj. zemljišta, koji je predmet posjeda tužitelja, kao i radi sprječavanja daljnje štete, donese privremenu mjeru na način da se donese rješenje o osiguranju

- zabranjuje se tuženicima kao protivnicima osiguranja, da poduzimaju bilo kakve radnje na polj. zemljištu označenom kao ... k.o. S., koje mogu nanijeti daljnju štetu tužiteljima kao predlagateljima osiguranja na navedenom polj. zemljištu, kao i zabrana provođenja bilo kakve promjene na tom zemljištu

- ova privremena mjera traje do osmog dana nakon pravomoćnosti rješenja u postupku radi smetanja posjeda.

U smislu čl. 443. st. 3. ZPP žalba protiv ovog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja.“

III Nalaže se tužiteljima I. P. vl. O., OIB ..., i G. P., OIB ..., oboje iz K., ..., da solidarno naknade tuženicima N. N. i M. N., oboje iz K., ..., parnični trošak u iznosu od 2.950,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbacuje se ponovno istaknuti zahtjevi tužitelja I. P. i G. P. od 13.03.2015.g. i 13.07.2015.g., radi izuzeća uređujućeg suca, kao nedopušteni, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. toč. 2. i 3. ZPP-a.“

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli reviziju pozivajući se na čl. 443. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, rješenjem ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ih tuženici smetali u (su)posjedu poljoprivrednog zemljišta, uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te zabrana takvog ili sličnog smetanja.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pozivom na čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) jer su ocijenili da tužitelji nisu dokazali postojanje zakonskih pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite propisanih čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

Prema odredbi čl. 443. st. 4. ZPP protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. st. 2. ZPP ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3.toga stavka.

U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer to propisuje odredba čl. 382. st. 3. ZPP.

To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava tri pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i u reviziji moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije koju su tužitelji podnijeli protiv drugostupanjskog rješenja ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda tužitelji u reviziji nisu određeno naznačili niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Iz navoda revizije proizlazi da tužitelji u reviziji iznose navode kojima osporavaju činjenična utvrđenja sudova. Takvi navodi predstavljaju činjenične navode. Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjskih odluka revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizijski sud činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u njihovo ispitivanje.

U odnosu na navode tužitelja iznesene u izvanrednoj reviziji kojima se zapravo ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava treba reći da revizijski sud, odlučujući povodom izvanredne revizije podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, nema ovlaštenje ispitivati jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo u slučaju kad u reviziji nisu kumulativno ispunjene zakonske (strogo formalne) pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije propisane čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Dakle, kad revident u reviziji jasno ne formulira pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili izloži razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revizijski sud ne može odlučivati o osnovanosti revizije.

S obzirom da tužitelji u predmetnoj reviziji nisu određeno naznačili niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP to podnesena izvanredna revizija nije dopuštena.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.