I Kž-348/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Milivoja Mikora, Vesne Vrbetić, Ane Garačić i Hajrije Novoselec, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. A. K. i opt. N. V. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 25. siječnja 2001. broj K-58/00-15, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića, u sjednici održanoj dana 05. ožujka 2003. godine
Legislator headnote
AI generatedI Kž-348/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, po čl. 373. st. 1. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a po st. 2. tog članka ZKP državnog odvjetnika obavijestio je o sjednici vijeća.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-348/01-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Milivoja Mikora, Vesne Vrbetić, Ane Garačić i Hajrije Novoselec, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. A. K. i opt. N. V. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 25. siječnja 2001. broj K-58/00-15, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića, u sjednici održanoj dana 05. ožujka 2003. godine
r i j e š i o j e:
Povodom žalbi opt. A.K. i opt. N.V. po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Uslijed te odluke žalbe opt. A.K. i opt. N.V. su bespredmetne.
Obrazloženje
Županijski sud u Rijeci je presudom od 25. siječnja 2001. broj K-58/00-15 proglasio krivima i to opt. A.K. zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. KZ i iz čl. 173. st. 2. KZ, opisanih u točki 1) izreke te presude, a opt. N.V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, opisanog u točki 2) izreke te presude. Opt. A.K. je utvrdio kazne i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 2.b) KZ, kaznu zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana i za djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, kaznu zatvora u trajanju od 1 mjesec, te ga temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 60. KZ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, a opt. N.V. temeljem čl. 173. st. 1. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca. Po čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga, a po čl. 122. st. 4. ZKP optuženici se oslobađaju dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka.
Protiv navedene prvostupanjske presude optuženici su podnijeli žalbe i to:
- opt. A.K. po branitelju V.V., odvjetniku iz R., zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na ovog optuženika ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- opt. N.V. po branitelju V.T., odvjetniku iz O., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se i u odnosu na ovog optuženika pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, po čl. 373. st. 1. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a po st. 2. tog članka ZKP državnog odvjetnika obavijestio je o sjednici vijeća.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je spise vratilo sudu drugog stupnja uz podnesak od 13. lipnja 2001. broj KŽ-DO-852/01, s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, pri čemu je ustrajao i sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.
Žalbe optuženika su bespredmetne.
Sud drugog stupnja je, naime, po čl. 379. st. 1. ZKP, presudu ispitivao u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i iz osnova iz kojih je pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je i da li postoje povrede odredaba kaznenog postupka navedene u toč. 1. toga članka Zakona i da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu toč. 2. toga članka Zakona.
Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude po službenoj dužnosti sud drugog stupnja našao je da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP.
Naime, predmetni kazneni postupak vođen je povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci od 18. rujna 2002. za kaznena djela počinjena 30. srpnja 1999., između ostalog i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ. U vrijeme počinjenja kaznenih djela važila je odredba čl. 173. st. 2. KZ, u kojoj je bila propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina, ili kazna dugotrajnog zatvora. Istu pravnu oznaku za ovo kazneno djelo prihvatio je pobijanom presudom i sud prvog stupnja, proglasivši krivim opt. A.K., između ostalog i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.
Međutim, sud prvog stupnja proveo je glavnu raspravu i donio pobijanu presudu u vijeću sastavljenom od jednog suca, kao predsjednika vijeća, te dvojice sudaca porotnika, iako je odredbom čl. 20. st. 1. ZKP propisano da županijski sudovi u prvom stupnju sude u vijećima od 2 suca i 3 suca porotnika za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od 15 godina, ili kazna dugotrajnog zatvora. Zbog toga je sud prvog stupnja bio nepropisno sastavljen. Doduše, u vrijeme provođenja glavne rasprave i dovršenja prvostupanjske presude dana 25. siječnja 2001. već je na snazi bila odredba čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), kojom je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ propisana kazna zatvora od 1 do 12 godina, uslijed čega bi slijedom odredbe čl. 3. st. 2. KZ mogla doći u obzir primjena navedene nove odredbe Kaznenog zakona, jer se glede posebnog maksimuma propisane kazne pokazuje blažim za počinitelja od Zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, no Državni odvjetnik Republike Hrvatske u optužnici nije do zaključenja glavne rasprave preinačio prvopostavljenu pravnu oznaku i nije kazneno djelo stavljeno na teret opt. A.K. označio po čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj 110/97), u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), pa je sud, da bi mogao ocijeniti koju će odredbu kaznenog zakona primijeniti prema optuženiku, onu koja je bila na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, ili pak ona koja je bila na snazi nakon počinjenja kaznenog djela, koja bi došla u obzir ako je za počinitelja blaža, morao suditi u onakvom sastavu kakav je propisan za suđenje prema odredbi KZ koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, dakle u vijeću od dvojice sudaca i tri suca porotnika.
Zbog toga što je na opisani način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP, odlučeno je po čl. 388. st. 1. ZKP da se po službenoj dužnosti pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Sud prvog stupnja će ponovno suđenje provesti u vijeću sastavljenom od dva suca i tri suca porotnika, te tako otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je u ovom drugostupanjskom rješenju ukazano, naravno ovo ukoliko državni odvjetnik ne preinači optužnicu navođenjem pravne oznake u prethodno razmatranom smislu.
U Zagrebu, 05. ožujka 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
mr. Branko Zmajević, v. r.