Legislator Case Law & Legislation
I Kž-16/2006-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals against a criminal conviction for drug trafficking involving a minor defendant.

Case Number I Kž-16/2006-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the prosecutor against a first-instance judgment convicting the defendant for drug-related offenses. The court found that the lower court correctly established the facts and applied the Criminal Law, noting the defendant was a minor with health issues but also had prior convictions and multiple drug crimes. Consequently, the court upheld the original sentence, confirming that the sentencing considerations regarding mitigating and aggravating circumstances were legally sound.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 374. st. 1. ZKP; Čl. 387. ZKP: The Supreme Court may dismiss appeals when the first-instance court has correctly ascertained the factual circumstances and applied the law without error, particularly regarding sentencing considerations for minors and recidivism.

Keywords

AI generated
drug trafficking conviction minor defendant sentencing criminal appeal dismissal mitigating circumstances aggravating circumstances Criminal Law of Croatia unified punishment

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt.
čl. 173. st. 6. KZ
za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. KZ i dr.
čl. 173. st. 1. KZ
primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a na temelju čl.
čl. 69. st. 2. KZ
KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a na temelju čl. 69. st. 2. KZ uzeta mu je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca iz opozvane uvjetne osude po presudi Općinskog suda u Zadru od 11.
čl. 60. st. 2. c. KZ
listopada 2004., broj Kmp 52/04, te je ovaj optuženik primjenom odredba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.
čl. 56. st. 1. i 2. KZ
Ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu čl. 56. st. 1. i 2. KZ su od
čl. 374. st. 1. ZKP
čl. 387. ZKP
S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske presude.
čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ

Cited Case Law

AI generated
Općinski sud u Zadru, br. Kmp 52/04 od 11. listopada 2004.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 16/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. S. K. i državnog odvjetnika, podnijetima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 2. prosinca 2005., br. K-74/05, u sjednici održanoj 5. rujna 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, a odsutnosti branitelja iz Odvjetničkog društva B. i p. iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. S. K. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. KZ i dr. primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a na temelju čl. 69. st. 2. KZ uzeta mu je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca iz opozvane uvjetne osude po presudi Općinskog suda u Zadru od 11. listopada 2004., broj Kmp 52/04, te je ovaj optuženik primjenom odredba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Istom presudom opt. N. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ izrečena je kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a prema njemu je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje u trajanju od jedne godine.

I Kž 16/06-5

Protiv te presude žalbu je podnio opt. S. K. po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog društva „B. i p.“ iz Z., i to iz žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda žalitelja, ili podredno preinači u odluci o kazni izricanjem blaže kazne zatvora.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni samo u odnosu na opt. S. K. i predlaže da se pobijana presuda preinači i ovom optuženiku utvrde strože pojedinačne, te izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.

Na zahtjev opt. S. K. sadržan u žalbi njegovih branitelja, a na temelju čl. 374. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno su obaviješteni odvjetnici Odvjetničkog ureda „B. i p.“ iz Z., koji sjednici nisu nazočili, pa je ista održana samo u nazočnosti uvodno naznačene zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati te postupi sukladno njegovom iskazu, a žalba optuženika da se obije kao neosnovana.

Žalbe stranka nisu osnovane.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti, vezanoj za prodaju opojne droge heroina u količini od 0,45 grama opt. N. Š.. Pritom žalitelj ponavlja svoju obranu s glavne rasprave, tvrdnjom da su se u vozilu, pored njega, nalazile još tri osobe, i da je on vidio neku primopredaju, a na što se to odnosila on nema saznanja.

U odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke pobijane presude žalitelj nalazi da se radi o tzv. beznačajnom kaznenom djelu iz čl. 28. KZ kada je opt. N. Š. samo zatražio od opt. K., vidjevši ga da puši joint, da dade malo njemu da popuši, posebno kada nikakve pravne posljedice nisu nastupile za zaštićeno dobro.

Počinjenje kaznenog djela sadržano pod toč. III. izreke pobijane presude žalitelj u cijelosti priznaje.

U odnosu na kazneno djelo pod toč. I. izreke pobijane presude, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protivno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je u svemu pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice vezane za ostvarivanje zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. radnjom prodaje opojne droge heroina u označenoj količini.

I Kž 16/06-5

Pritom sud prvog stupnja ispravno povezuje obranu opt. N. Š. u onom dijelu gdje navodi da su djelatnici policije mogli vidjeti, tko je njemu prodao drogu, ali on ime te osobe ne želi reći, jer se boji za svoje roditelje a isto tako ne želi na sebe navući bijes.

Istovremeno iz svjedočkog iskaza svjedoka J. B. proizlaze utvrđene tri važne činjenice koje se odnose na podatak da je ovaj svjedok vidio, sa svoje lijeve strane, opt. S. K. (kojeg poznaje od ranije) da spušta staklo na zadnjem sjedalu iza sjedala vozača i predaje opt. Š. paketić, a ovaj njemu daje novac. Sam događaj zbio se oko 13,15 sati, pa je svjedok sve to jasno mogao uočiti na maloj udaljenosti s lijeve strane, a istovremeno isključuje mogućnost da bi osobe koje su sjedile na prednjem suvozačkom i stražnjem sjedalu s desne strane otvarale prozore, te bilo što davale opt. Š..

Osim toga, netom nakon izvršene prodaje djelatnici policije zatekli su opt. N. Š. koji je opojnu drogu heroin sakrio u usta, a potom je sam predao djelatnicima policije.

Stoga u odnosu na učin kaznenog djela pod toč. I. izreke pobijane presude, suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je u svemu pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice vezane za ostvarivanje zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. kaznenopravnom radnjom prodaje opojne droge heroina u označenoj količini.

U odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke pobijane presude, već iz obrane opt. S. K. proizlazi da je prijateljevao sa opt. N. Š., kojeg je znao sačekivati u automobilu ispred srednje škole koju je polazio, u kojem su prostoru inkriminiranog dana i pušili njegov joint, ali na zahtjev opt. Š..

Iz izloženog proizlazi da je kod opt. S. K. s obzirom na ovakav način postupanja postojala svijest o zabranjenom i kažnjivom ponašanju, a posebno svijest o maloljetnosti N. Š., čime je opt. S. K. ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. KZ i dr. neovisno o tome što se radi o kaznenopravnoj radnji davanja na uživanje jednog jointa, ali maloljetnoj osobi, koju netom prije toga sačekuje ispred škole što nikako ne može biti beznačajno kazneno djelo.

Stoga je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka iz svih naprijed izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako u odnosu na kazneno djelo pod toč. I., tako i u odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke pobijane presude i djelatnost optuženika ispravno pravno označio kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., te čl. 173. st. 6. KZ i dr, pa nema ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, jer je na optuženika i njegova djela primijenjen zakon koji se jedino i mogao primijeniti.

Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno, a u stvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede Kaznenog zakona.

Nisu osnovane ni žalbe opt. S. K., te državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu čl. 56. st. 1. i 2. KZ su od

I Kž 16/06-5

utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža za počinitelja, pri čemu je taj sud dao pravilan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima, a prije svega činjenici da je optuženik vrlo mlada osoba koja je tek navršila 21 godinu života u vrijeme počinjenja djela, a posebno njegovo zdravstveno stanje nastalo kao posljedica zadobivanja teških tjelesnih ozljeda, s tim u svezi i nastalih psihičkih smetnji, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. V. F. (kao i majke optuženika). Istovremeno pravilno su cijenjene i otegotne okolnosti, a posebno težina djela i činjenica da je optuženik ostvario tri kaznena djela vezana za zlouporabu opojnih droga, kao i da je ranije osuđivan za istovrsno kazneno djelo (osnovni oblik djela).

Stoga je i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja, primjereno bilo prema optuženiku prethodno utvrditi kaznu zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. KZ i dr. primjenom odredaba o ublažavanju kazne, kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, jer i tako utvrđena kazna zatvora, suprotno žalbi državnog odvjetnika, također ima svoj represivni i preventivni kaznenopravni učinak, te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, i uzeti kao utvrđenu kaznu iz opozvane uvjetne osude u trajanju od četiri mjeseca (koja je izrečena presudom Općinskog suda u Zadru od 11. listopada 2004., br. Kmp 52/04), te primjenom odredaba o stjecaju izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, jer će se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, i tako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora, kao i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.

Iz naprijed izloženih razloga nisu osnovane žalbe opt. S. K. te državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 5. rujna 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Milivoj Mikor, v. r.