I Kž-Us-138/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 138/15-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu dr. sc. Branku Brkiću kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. D. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-120/15 od 27. listopada 2015. godine, dana 29. prosinca 2015. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-120/15 od 27. listopada 2015. godine prema protivniku osiguranja V. D. (ranije P.) određena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 989.522,05 eura u kunskoj protuvrijednosti, zabranom da otuđi ili optereti pokretnine i to osobno vozilo marke „Renault Kangoo“ 1.4, godina proizvodnje 2000. te osobno vozilo marke „Land Rover Freelander“ 2.0, godina proizvodnje 1998., uz glavni upis zabrane otuđenja ili opterećenja naznačenih vozila u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji se vodi kod Financijske agencije te upis zabrane otuđenja ili opterećenja naznačenih vozila u evidenciji registriranih vozila pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno preinači „na način da odredi privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja cjelokupne imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom“.

I Kž-Us 138/15-3

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-1282/2015 od 8. prosinca 2015. godine.

Žalba nije osnovana.

Iako se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 taj žalbeni osnov se ne konkretizira već se samo tvrdi da postoji proturječje između izreke i obrazloženja, a da se ne navodi u čemu bi se isto sastojalo.

Kako niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se poziva žalba, a niti eventualno drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, to žalba po istaknutom žalbenom osnovu nije osnovana.

Neosnovana je žalba i po osnovu povrede kaznenog zakona.

Prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kada je odredio privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 989.522,05 eura u kunskoj protuvrijednosti iako je državni odvjetnik predložio da se donese privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi „...od najmanje 989.522,05 eura u kunskoj protuvrijednosti...“ jer je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio prijedlog da se zabrana otuđenja ili opterećenja odredi na dva konkretna vozila po prijedlogu žalitelja i nikakvoj drugoj imovini.

Stoga državni odvjetnik u svojoj žalbi nepotrebno polemizira sa pojmom tzv. „proširenog oduzimanja imovinske koristi“ u smislu čl. 82. st. 1., 2. i 3. KZ/97 jer ukoliko se utvrdi osnovanom pretpostavka da je ukupna okrivljenikova imovina stečena kao imovinska korist od kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a oduzet će se odlukom kojom se optuženika oglašava krivim po čl. 82. st. 3. KZ/97.

Ukoliko državni odvjetnik smatra da okrivljenik ima drugu imovinu koju bi također trebalo staviti u režim privremenih mjera zabrane raspolaganja i otuđenja, ovlašten je takav prijedlog podnijeti u svako doba tijekom postupka, ukoliko sazna za takvu imovinu.

U konkretnom slučaju sudac istrage prihvatio je njegov prijedlog u odnosu na svu imovinu koja je sadržana u prijedlogu, a to su konkretno dva osobna vozila.

Unošenjem u izreku pobijanog rješenja formulacije da se „osigura oduzimanje od najmanje..." koju je u prijedlogu koristio državni odvjetnik, rješenje o određivanju privremene mjere suštinski se ne bi izmijenilo niti bi njegov doseg bio širi u odnosu na postojeće rješenje.

Tek ukoliko bi vrijednost predmeta koju su predmetom zabrane otuđenja ili opterećenja premašivala iznos od 989.522,05 eura u kunskoj protuvrijednosti, žalba državnog odvjetnika imala bi smisla.

I Kž-Us 138/15-3

Međutim, dva automobila od kojih je jedan proizveden 2000. godine, a drugi 1998. godine, ni izdaleka ne pokrivaju iznos od 989.522,05 eura u kunskoj protuvrijednosti imovinske koristi za koju se tereti okrivljenik, pa se žalba u svojoj suštini ukazuje neosnovana.

Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 11. st. 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10) u svezi sa čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. prosinca 2015. godine

Sudac:

dr. sc. Branko Brkić, v. r.