II Rev-266/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-266/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. P. iz V., zastupanog po V. T. odvjetniku u Č., protiv tuženog P. V. d.d. iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 1999. br. Pž-2626/98, kojom je potvrđena međupresuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 25. rujna 1996. br. P-15146/94, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom međupresudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 25. rujna 1996. br. P-15146/94 utvrđena je odgovornost tuženika za naknadu izmakle koristi tužitelju.

Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 1999. br. Pž-2626/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u postupanju drugostupanjskog suda, koji nekritički prihvaća sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, iako je već u žalbi protiv prvostupanjske presude ukazano na potrebu dodatnih vještačenja i dopunu dokaznog postupka, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava, koju nalazi u tvrdnji da nije onemogućio tužitelja u ispunjenju ugovorne obveze čišćenja dimovodnih cijevi, ali da zbog poštivanja propisa o sigurnosti kotlovskih postrojenja, koja su u isključivoj nadležnosti republičkih inspektora parnih kotlova, nije mogao ni smio dopustiti tužitelju da sam otvara i čisti takve kotlove.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tužitelj smatra da protiv međupresude revizija nije dopuštena, te da je neosnovana jer je tuženik ranije dopuštao čišćenje parnih kotlova, ali mu je 1990. iz nepoznatih razloga te poslove zabranio.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika nije osnovana.

Predmet spora je naknada izmakle koristi izazvane sprječavanjem tužitelja u ispunjenju ugovornih obveza obavljanja dimnjačarskih poslova u tuženoj tvrtki.

U postupku je utvrđeno da su stranke 17. travnja 1989. sklopile ugovor o obavljanju dimnjačarskih poslova, kojim se tužitelj obvezao u objektima tuženika obavljati sve dimnjačarske poslove u propisanim rokovima i po pravilima struke, a tuženik se obvezao omogućiti mu nesmetano obavljanje ugovorene djelatnosti, te za izvršene poslove platiti naknadu po tarifi Udruženja samostalnih privrednika Općine V. Vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku dipl. ing. I.S. (list 22 – 23, 121 – 122 i 148 – 150 spisa), utvrđeno je da je tužitelj dužan obavljati kontrolu svih ložišta i dimovoda radi zaštite od požara (članak 1. Općinske odluke o zaštiti od požara), radi zaštite zraka od onečišćenja, kao i radi racionalizacije potrošnje goriva. Tužitelj je stoga dužan kontrolirati i čistiti na industrijskim objektima dimnjake i kotlove, spojne dimovodne kanale i priključka ložišta na kruta goriva. U pogledu kotlova vještak izričito ističe obvezu tužitelja kontrolirati dimovodnu stranu kotlova i ložišta, jer su upravo takvi poslovi u isključivoj ovlasti dimnjačarske službe. Daje i definiciju dimovodnih objekata, pa ističe da su između ostalog to dimnjaci, dimovodni limeni ili zidani horizontalni kanali, priključci dimnjaka, dimnjačke kape, plamenice ili ložišta kotlova, dimovodna strana kotlovskih cijevi, dimne komore, peći i sušare, sabirači čađe u donjem dijelu svakog dimnjaka i vrata za kontrolu. U pogledu sušare ističe da dimovodni objekat čini ložišni prostor sa zidovima i dimnjacima.

Neosnovano se u reviziji ističe da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka nekritičkim prihvaćanjem utvrđenja prvostupanjskog suda, jer je prvostupanjski sud prihvatio temeljit, jasan, stručan i argumentiran nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka.

Uporne tvrdnje tuženika da je održavanje i čišćenje kotlovskih postrojenja u isključivoj ovlasti republičkog inspektora ne utječu na obvezu tužitelja održavati i čistiti dimovodne objekte, jer se dimovodni objekti razlikuju od ostalih postrojenja na kotlovima, kako pravilno ističe vještak, a što je naročito vidljivo i iz fotodokumentacije priložene nalazu i mišljenju vještaka. Povrh toga valja naglasiti da inspektori ne čiste i ne održavaju kotlovska postrojenja, već kontroliraju njihovu ispravnost, održavanje i čišćenje.

Kako je nesporno da tuženik ne dopušta tužitelju obavljanje dimnjačarskih poslova, na što su se obje stranke obvezale ugovorom od 17. travnja 1989., utvrđenjem odgovornosti tuženika za naknadu izmakle koristi primjenom odredbe čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo.

Valjalo je stoga, a jer nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident, kao ni one na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i glede pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. lipnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.