Rev-677/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 677/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.L. iz . kbr. .., zastupane po punomoćnicima M.Š. i Z.V., odvjetnicima iz R., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1060/94 od 23. studenoga 1994. godine, kojom su odbijene žalbe stranaka i potvrđena presuda Općinskog suda Rijeka br. P- 3158/93 od 2. svibnja 1994. godine, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda Rijeka od 2. svibnja 1994. godine br. P-3158/93 je suđeno:

"Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati novčani iznos od 42.000.000.- HRD (slovima: četrdesetidvamilijuna HRD) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. svibnja 1994. godine, pa do isplate.

Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u novčanom iznosu od 3.070.000.- HRD, u roku od 15 dana.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do visine od 140.000.000.- HRD, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. svibnja 1994. godine, pa do isplate, tužiteljica se odbija".

Presudom Županijskog suda Rijeka br. Gž-1060/94 od 23. studenoga 1994. godine, odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne presude reviziju je izjavila tužiteljica u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim traženjem.

Istu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku - u daljnjem tekstu: ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da pobijana presuda u dijelu u kojem je njen tužbeni zahtjev odbijen bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da bude preinačena na način da tužbenom traženju bude u cijelosti udovoljeno.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP na odgovor tuženoj i na izjašnjenje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Tužena nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka, koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnim povredama, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede u reviziji određeno i konkretno poziva.

Tužiteljica ne obrazlaže u reviziji posebno niti jednu od takvih bitnih povreda, konkretno ih ne naznačuje, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP nije ostvaren. Neosnovana je tvrdnja revidentice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, te da se ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnim sva utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je rješenjima Županijskog suda u Rijeci nad tužiteljicom određen pritvor i to u vremenskom razdoblju od 7. listopada do 12. listopada 1987. te 20. listopada do 3. studenoga 1987. godine;

- da je kazneni postupak pod poslovnim brojem K-85/87 koji je bio pokrenut protiv tužiteljice zbog kaznenog djela iz čl. 106. KZRH-a obustavljen.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica zbog iznijetog pretrpjela štetu u vidu duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti i u vidu duševnih bolova zbog povrede slobode, pa je sud tužiteljici iz oba vida nastale joj štete dosudio jedinstveni iznos od 42.000.000 HRD (za svaki vid po 21.000.000 HRD).

Visina nematerijalne štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova (zbog povrede ugleda i časti i zbog povrede slobode), koju štetu tužiteljica potražuje utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja i ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94) čini iznos od 42.000.000 HRD, a uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja.

Kako se prema čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to ovaj sud nije ni cijenio one navode revizije koji se odnose na pobijanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja nižih sudova.

Zbog navedenih razloga, ovaj sud je ocijenio da nije ostvaren ni jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni revizijski razlozi na koje revident upućuje navodima revizije, to je reviziju tužiteljice temeljem čl. 393. ZPP trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.