Rev-581/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 581/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. O. iz K., OIB:..., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u K., protiv tuženika B. G. iz R., OIB:..., koga zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J., J., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1643/16-2 od 10. listopada 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-110/13-21 od 17. lipnja 2016., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-110/13-23 od 21. lipnja 2016., u sjednici održanoj 3. listopada 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda u stavku I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala od tuženika isplatu s osnova materijalne (ispravno: imovinske) štete u iznosu od 16.800,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2013. kao i parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kuna. U stavku II. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1643/16-2 od 10. listopada 2016. djelomično je prihvaćena a djelomično odbijena žalba tužiteljice, te je prvostupanjska presuda potvrđena u stavku I. izreke, a preinačena u stavku II. izreke na način da je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku s osnova troškova postupka iznos od 1.562,50 kuna. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Podnosi reviziju i u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati kao osnovana, ukinu u cijelosti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog zakona.

U konkretnom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. za dopuštenost revizije iz tog zakonskog stavka, jer je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 16.800,00 kuna i ne prelazi 200.000,00 kuna.

Nije ispunjen niti kriterij dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b tog zakona.

U predmetnom slučaju drugostupanjski sud nije donio odluku primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, kako to tužiteljica navodi u reviziji, već je odluka donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, dok je preinačena samo odluka o parničnim troškovima na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP, pa nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 373.a ZPP.

U takvoj situaciji kada je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, dopuštenost podnesene revizije protiv pobijane presude treba ocjenjivati samo na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, a ne i st. 3. tog članka, pošto za to nema zakonskih pretpostavki pa je redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP valjalo odbaciti.

U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Evropskog suda za ljudska prava ili Evropskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U sadržaju revizije tužiteljica nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.

Prema tome, u sadržaju revizije tužiteljica nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Podnesena revizija zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 3. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.