Rev-2548/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2548/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. V. iz L. B., sada na privremenom radu u SR Njemačkoj, zastupa ga punomoćnik B. K., odvjetnik iz B., i tužene B. A. iz K., zastupa ju punomoćnica V. K., odvjetnica iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 28. lipnja 1990. br. Gž-1345/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 9. ožujka 1990. br. P-925/89- 18, u sjednici održanoj dana 28. veljače 1991.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tužena plati na ime neosnovanog obogaćenja 915,00 konvertibilnih dinara sa sporednim potraživanjima. Naprotiv, tužitelj je obvezan da tuženoj naknadi parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tužena plati na ime neosnovanog obogaćenja utuženi iznos sa sporednim potraživanjima, jer nema zakonske osnove za udovoljenje takvom zahtjevu. Sporno potraživanje tužitelj temelji na tvrdnji da tužena (u njegovoj odsutnosti)), jer se on nalazi na privremenom radu u SR Njemačkoj) koristi njegov suvlasnički dio obiteljske kuće i pripadajućeg zemljišta bez pravnog osnova i da se time neosnovano obogatila za utuženi iznos. Međutim, u provedenom je postupku utvrđeno da su se stranke u vezi diobe bračne tečevine, među ostalim, sporazumjele da tužena sama koristi suvlasničku kuću stranaka sa opslužnim zemljištem i da je volja stranaka bila da to bude bez naplate. Takav sporazum ima trajati dok ga tužitelj ne opozove jer se pravna narav takvog sporazuma smatra prekarijem (sporazum o besplatnoj upotrebi tuđe stvari do opoziva). Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da bi prema pravnom stanovištu nižestepenih sudova tužena u stvari imala pravo da doživotno besplatno koristi njegov suvlasnički dio kuće sa zemljištem, što međutim nije točno, već samo do opoziva, a opoziv nije predmet ovog spora,. Osim toga utvrđeno je, da se u konkretnom slučaju radi o nedovršenoj kući i da tužena faktički obzirom na daljnji dogovor stranaka niti ne koristi suvlasnički dio kuće tužitelja.

Kad je kraj takvog stanja stvari tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka (tužitelj niti ne navodi o kojoj se povredi radi) valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 28. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.