Rev-1866/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1866/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika „T. “ d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici E. N., dipl. iur. kod tuženika i F. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2387/10-2 od 22. studenoga 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 6072/08 od 5. veljače 2010., u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 39.800,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 19. lipnja 2008., te plaćati joj s osnova rente za tuđu pomoć mjesečni iznos od 600,00 kuna počevši od 19. lipnja 2008. pa nadalje s tim da joj je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odmah, a daljnje svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od desetog dana idućeg mjeseca, obzirom na mjesec u kojem je pojedini mjesečni obrok rente dospio, sve do isplate (izreka pod I. prvostupanjske presude). U više traženom zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan (izreka pod II. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i tuženika, te potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice pod točkom I. izreke, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice preko 6.000,00 kuna, tj. za 8.900,00 kuna, dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 6.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 5. veljače 2010. do isplate, na način da je i u ovom dijelu prihvaćen zahtjev tužiteljice.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznijetim navodima.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik postavlja pitanja: 1. „Početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dospjele neisplaćene iznose rente za tuđu pomoć i njegu, a koje je drugostupanjski sud pogrešno dosudio od podnošenja tužbe?“ 2. „Početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete, a koje je drugostupanjski sud pogrešno dosudio od podnošenja tužbe, iako je štetni događaj bio 11. 7. 2003. pa kamate mogu teći tek od presuđenja?“ Kod ovih pitanja tužitelj se poziva na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama ovog suda (Rev - 95/96 od 14. 1. 1997., Rev – 1512/91 od 30. 10. 1991, Rev – 357/87 od 3. 6. 1987, te Gzz – 28/96 od 17. 10. 1996.), dok je prema mišljenju revidenta odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

U pogledu prvog postavljenog pitanja revidentu je za odgovoriti da je u konkretnom slučaju pobijanom presudom prihvaćen zahtjev tužiteljice za povećanje pravomoćno dosuđene rente u smislu odredbe čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO/05), kada tužiteljica kao oštećenica shodno shvaćanju ovog suda (Rev – 989/81 od 31. ožujka 1982., Gzz – 104/81 od 25. ožujka 1982. i dalje) u pretpostavkama iz navedene odredbe ostvaruje pravo na povećanje rente od dana podnošenja tužbe, a dužnik je obvezan plaćati zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa rente, a kako je u konkretnom slučaju i suđeno.

U pogledu drugog postavljenog pitanja revidentu je za odgovoriti da su u konkretnom slučaju pobijanom presudom tužiteljici priznate zatezne kamate na dosuđeni iznos po osnovu neimovinske štete u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO/05, prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, u konkretnom slučaju obveznopravni odnos odgovornosti za štetu nastupio je 1. veljače 2007., pa se na ovaj obvezni odnos shodno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO/05 primjenjuju odredbe ZOO/05, a ne, kako to pogrešno cijeni revident, odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Kako se u konkretnom slučaju radi o različitom činjeničnom osnovu od onog u kojem su iznijeta pravna shvaćanja u odlukama ovog suda na koje se tuženik u reviziji poziva, to ne može niti biti riječi o nepodudarnim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama na koje se podnositelj revizije poziva, u odnosu na pobijanu odluku u ovom sporu. Zbog navedenog se i za pitanja koje je tuženik u reviziji postavio ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Stoga je na temelju čl. 392.b. st. 3. ZPP-a reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 12. listopada 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.