Rev-545/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz K. na S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika Ž. V. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-188/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja l991. br. P2-184/91, u sjednici održanoj dana 15. travnja 1992. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-545/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U odgovoru na revizijski prigovor tuženika da se i sam sa svojim primanjima nalazi na rubu egzistencijalnog minimuma valja reći da su na temelju odredbe čl. 237. cit. zakona roditelji dužni da uzdržavaju svoju djecu, a nižestepeni sudovi su kod određivnja visine uzdržavanja uzeli u obzir primanja tuženika, ali i stvarne mogućnosti tuženika koji je s obzirom na životnu dob i činjenicu da je sposoban za privređivanje, u mogućnosti svojim radom i izvan radnog odnosa ostvariti potrebna sredstva za vlastite potrebe, a za uzdržavanje djeteta (kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi) dužan je doprinositi čak i na uštrb vlastite egzistencije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 545/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz K. na S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika Ž. V. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-188/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja l991. br. P2-184/91, u sjednici održanoj dana 15. travnja 1992. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1991. godine broj P2-184/91 razveden je brak medu strankama, zajedničko dijete mldb. T. V. povjeren majci na odgoj i čuvanje, te je tuženik obvezan da kao otac doprinosi 2.000 hrvatskih dinara mjesečno počevši od 1. veljače 1991. godine do 30. lipnja 1991. godine, a od 1. srpnja 1991. godine pa nadalje 35% od osobnog dohotka. Odredjeni su i kontakti između oca - tuženika i djeteta, jedamput tjedno radnim danom, svaki drugi vikend, 8 dana tokom zimskih praznika i 15 dana tokom ljetnih praznika.
Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. godine broj Gž-188/1991-2 odbijena je žalba tuženog Ž. V. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je obvezan doprinositi za uzdržavanje mldb. T. V. 2.000 hrvatskih dinara mjesečno počevši od 1.2. 1991. godine do 30.6.1991. godine, a od 1.7.1991.godine pa nadalje 35% od svakog osobnog dohotka (u stavu II izreke) potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1991.godine broj P2 184/91.
Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom ili da se obje nižestepene presude u istom dijelu ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Pravilno su nižestepeni sudovi primijenili odredbu čl. 260., 261. i čl. 268. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89, 59/90) kada su nakon štosu utvrdili ukupni novčani iznos koji je potreban za uzdržavanje mldb. T. V. i to sa 3.800 HRD, ocijenili da je tuženik od 1. srpnja 1991. godine pa nadalje dužan plaćati za uzdržavanje mldb. tužitelja 35% od svog osobnog dohotka, a koji je iznos manji od doprinosa kojeg daje majka, a koja daje i svoj doprinos time što brine, čuva i odgaja mldb. tužitelja. Ovo zbog toga što, kako je utvrđeno, i majka mldb. tužitelja ima kao i tuženik niski osobni dohodak, a postotak kojeg je tuženik dužan plaćati od osobnog dohotka odgovara omjeru između zbroja dosuđenih dospjelih obroka uzdržavanja i ukupnog osobnog dohotka kojeg je obveznik uzdržavanja primio u vremenskom razdoblju na koje se odnose ti obroci.
U odgovoru na revizijski prigovor tuženika da se i sam sa svojim primanjima nalazi na rubu egzistencijalnog minimuma valja reći da su na temelju odredbe čl. 237. cit. zakona roditelji dužni da uzdržavaju svoju djecu, a nižestepeni sudovi su kod određivnja visine uzdržavanja uzeli u obzir primanja tuženika, ali i stvarne mogućnosti tuženika koji je s obzirom na životnu dob i činjenicu da je sposoban za privređivanje, u mogućnosti svojim radom i izvan radnog odnosa ostvariti potrebna sredstva za vlastite potrebe, a za uzdržavanje djeteta (kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi) dužan je doprinositi čak i na uštrb vlastite egzistencije.
Iz navedenih je razloga reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 15. travnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Vesna Milošević,v.r.