Legislator Case Law & Legislation
Rev-545/1992-2 AI generated

Rev-545/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-545/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz K. na S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika Ž. V. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-188/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja l991. br. P2-184/91, u sjednici održanoj dana 15. travnja 1992. godine

Legislator headnote

AI generated

Rev-545/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U odgovoru na revizijski prigovor tuženika da se i sam sa svojim primanjima nalazi na rubu egzistencijalnog minimuma valja reći da su na temelju odredbe čl. 237. cit. zakona roditelji dužni da uzdržavaju svoju djecu, a nižestepeni sudovi su kod određivnja visine uzdržavanja uzeli u obzir primanja tuženika, ali i stvarne mogućnosti tuženika koji je s obzirom na životnu dob i činjenicu da je sposoban za privređivanje, u mogućnosti svojim radom i izvan radnog odnosa ostvariti potrebna sredstva za vlastite potrebe, a za uzdržavanje djeteta (kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi) dužan je doprinositi čak i na uštrb vlastite egzistencije.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 545/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz K. na S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika Ž. V. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-188/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja l991. br. P2-184/91, u sjednici održanoj dana 15. travnja 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1991. godine broj P2-184/91 razveden je brak medu strankama, zajedničko dijete mldb. T. V. povjeren majci na odgoj i čuvanje, te je tuženik obvezan da kao otac doprinosi 2.000 hrvatskih dinara mjesečno počevši od 1. veljače 1991. godine do 30. lipnja 1991. godine, a od 1. srpnja 1991. godine pa nadalje 35% od osobnog dohotka. Odredjeni su i kontakti između oca - tuženika i djeteta, jedamput tjedno radnim danom, svaki drugi vikend, 8 dana tokom zimskih praznika i 15 dana tokom ljetnih praznika.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. godine broj Gž-188/1991-2 odbijena je žalba tuženog Ž. V. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je obvezan doprinositi za uzdržavanje mldb. T. V. 2.000 hrvatskih dinara mjesečno počevši od 1.2. 1991. godine do 30.6.1991. godine, a od 1.7.1991.godine pa nadalje 35% od svakog osobnog dohotka (u stavu II izreke) potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1991.godine broj P2 184/91.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom ili da se obje nižestepene presude u istom dijelu ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Pravilno su nižestepeni sudovi primijenili odredbu čl. 260., 261. i čl. 268. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89, 59/90) kada su nakon štosu utvrdili ukupni novčani iznos koji je potreban za uzdržavanje mldb. T. V. i to sa 3.800 HRD, ocijenili da je tuženik od 1. srpnja 1991. godine pa nadalje dužan plaćati za uzdržavanje mldb. tužitelja 35% od svog osobnog dohotka, a koji je iznos manji od doprinosa kojeg daje majka, a koja daje i svoj doprinos time što brine, čuva i odgaja mldb. tužitelja. Ovo zbog toga što, kako je utvrđeno, i majka mldb. tužitelja ima kao i tuženik niski osobni dohodak, a postotak kojeg je tuženik dužan plaćati od osobnog dohotka odgovara omjeru između zbroja dosuđenih dospjelih obroka uzdržavanja i ukupnog osobnog dohotka kojeg je obveznik uzdržavanja primio u vremenskom razdoblju na koje se odnose ti obroci.

U odgovoru na revizijski prigovor tuženika da se i sam sa svojim primanjima nalazi na rubu egzistencijalnog minimuma valja reći da su na temelju odredbe čl. 237. cit. zakona roditelji dužni da uzdržavaju svoju djecu, a nižestepeni sudovi su kod određivnja visine uzdržavanja uzeli u obzir primanja tuženika, ali i stvarne mogućnosti tuženika koji je s obzirom na životnu dob i činjenicu da je sposoban za privređivanje, u mogućnosti svojim radom i izvan radnog odnosa ostvariti potrebna sredstva za vlastite potrebe, a za uzdržavanje djeteta (kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi) dužan je doprinositi čak i na uštrb vlastite egzistencije.

Iz navedenih je razloga reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 15. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević,v.r.