Revr-665/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-665/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz K., kojega zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Ivanić Gradu, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 4. srpnja 2002. godine, br. Gž-1179/02., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 30. travnja 2002. godine, br. P-713/01., u sjednici održanoj dana 30. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini od 30. travnja 2002. godine, br. P-713/01. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zaostale plaće u iznosu od 79.617,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Presudom Županijskog suda u Sisku od 4. srpnja 2002. godine, br. Gž-1179/02. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog svih razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99. – dalje ZPP) i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude nižestupanjskih sudova preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Pravovremenu i potpunu reviziju tužitelja prvostupanjski je sud dostavio, primjenom čl. 390. st. 1. ZPP, na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku. Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj je pravnoj stvari pobijana drugostupanjska presuda donesena 4. srpnja 2002. godine.

Člankom 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99.) propisano je da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga zakona rješavat po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Argumentum a contrario navedenoj odredbi proizlazi da ako je pravomoćna drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (stupio na snagu 6. studenog 1999. godine), da će se revizija rješavati primjenom toga zakona.

Kako je u ovoj pravnoj stvari pobijana presuda suda drugog stupnja donesena poslije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to se pitanje dopuštenosti revizije cijeni prema odredbama toga zakona.

Člankom 4. ZIDZPP propisano je da je revizija u radnim sporovima koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa uvijek dopuštena.

U ovoj se pravnoj stvari radi o radnom sporu na isplatu plaće, te za ocjenu dopuštenosti revizije treba primijeniti noveliranu odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Kako se prema čl. 35. st. 2. ZPP-a kamate ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev to je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari vrijednost glavnog zahtjeva odnosno iznos od 79.617,24 kn, dakle, ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 392. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. listopada 2002.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.