III Kr-221/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 221/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Kocijančić Erike kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. R. J., zbog krivičnog djela iz čl. 193. st. 3. KZH u vezi s čl. 191. st.

1. KZH i dr, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što ju čine presuda Općinskog suda u Podrav. Slatini od 20. XI 1990. K 144/90 i Okružnog suda u Osijeku od 27. II 1991. Kž 122/91, u sjednici održanoj 3. srpnja 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca

Hrvatske mr. Vučković Milojka,

p r e s u d i o

je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. R. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Podravskoj Slatini od 20. XI 1990. K 144/90 oglašen je R. J. krivim zbog pokušaja sprečavanja službene osobe pri vršenju službene radnje iz čl. 193. st. 3. KZH u vezi s čl. 193. st. 1. KZH i čl. 19. st. 1.. KZ SFRJ, za koje mu je na temelju čl. 52. i 53. KZ SFRJ izrečena uvjetna osuda, te na temelju čl. 193. st. 3. KZH utvrdjena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za koju je odredjeno da se neće izvršiti ako osudjenik za vrijeme od jedne godine ne učini novo krivično djelo i zbog kriv. djela uvrede iz čl. 76. st. 1.KZH, za koje mu je na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000 dinara, koju mora platiti u roku od 15 dana.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Osijeku od 27. II 1991. Kž 122/91 preinačena je ta prvostepena presuda u pogledu odluke o krivičnim sankcijama na način da je R. J. na temelju čl. 193. st. 3. KZH, primjenom čl. 42. toč. 1. i 43. st. 1. toč. 4. KZ SFRJ utvrdjena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a na temelju čl. 76. st. 1. KZH kazna zatvora u trajanju od jedan mjesec i dvadeset dana, te je R. J. na temelju čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Protiv te drugostepene presude podnio je osudjenik zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog "povrede zakona iz čl. 427. ZKP u postupku kod drugostepenog suda" s prijedlogom da se taj

III Kr 221/1991-3

zahtjev usvoji i drugostepena presuda ukine.

Pismeni odgovor na, zahtjev podnio je javni tužilac Hrvatske i predložio da se on odbije.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu nije konkretizirano zbog kojih slučajeva navedenih u toč. 1, 2. i 3. čl. 427. je on podignut ali se navodi da je drugostepenoj raspravi prisustvovao javni tužilac, ali ne optuženik i njegov branitelj, što bi predstavljalo osnov iz toč. 3. čl. 427. ZKP, tj. povredu odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, koja, medjutim, nije učinjena.

U prvom redu treba istaći da pred drugostepenim Okružnim sudom u Osijeku nije održana rasprava (čl. 372. st.

1. i čl. 373. ZKP), nego sjednica vijeća. Optuženik u žalbi protiv prvostepene presude nije ni tražio obavještenje o sjednici na temelju čl. 371. st. 1. ZKP, a na temelju istog propisa prisustvovanje sjednici stranke koja to nije tražila može, ali ne mora, po službenoj dužnosti odrediti predsjednik vijeća ili vijeće, što ovisi o procjeni da li je takvo prisustvovanje korisno.

Medjutim, na temelju čl. 370. st. 3. ZKP javni tužilac se mora obavijestiti o sjednici kada se radi o krivičnim djelima za koja je progon oficijelan, pa je tako u skladu sa zakonom sjednica u ovom predmetu održana u prisutnosti javnog tužioca, a odsutnosti optuženika i branitelja, pa nema povrede odredaba krivičnog postupka, tako da zahtjev zbog tog razloga nije osnovan.

Navod da nedostaju čvrsti dokazi da je optuženik učinio djela, odnosno da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivičnu odgovornost, i to stoga što službene osobe u inkriminirano vrijeme nisu obavljale službenu radnju (nisu vršile kontrolu prometa, a ni druge službene radnje) predstavlja pobijanje zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja (jer je presudom utvrdjeno suprotno), a pogrešno utvrdjeno činjenično stanje prema čl. 427. ZKP ne predstavlja zakonski temelj za podnošenje ovog izvanrednog pravnog sredstva.

Ostalo što se u zahtjevu navodi tiče se materijalnih i osobnih prilika osudjenika, koje bi okolnosti - da se radi o žalbenom postupku - mogle biti cijenjene u prilog žalbe zbog odluke o kazni, ali ti navodi za zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nemaju značaj, jer se zbog tog razloga ovo pravno sredstvo na temelju čl. 427. ZKP takodjer ne može podnositi.

Kako, prema tome, nema zakonskih razloga za usvajanje zahtjeva, valjalo ga je na temelju čl. 429. u vezi s čl. 421. ZKP odbiti.

U Zagrebu, 3. srpnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.