I Kr-284/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-284/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Ane Garačić, Milivoja Mikora i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. L., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2003. godine broj Kv-I-448/03 (K-180/99), u sjednici održanoj 22. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika N. L. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2000. godine broj K-180/99 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. travnja 2002. godine, broj I Kž-165/00 osuđen je N. L. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 7. st. 3. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. svibnja 1997. godine do 18. lipnja 1997. godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u T. i kazna mu teče od 10. siječnja 2003. godine do 10. lipnja 2005. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., u kojem navodi da živi u izvanbračnoj zajednici sa M. H., da je otac dvoje djece, da je u trenutku odlaska na izdržavanje kazne bio zaposlen kao vozač i da obitelj, koja živi zajedno sa majkom osuđenika, koja je bolesna, se našla u nezavidnoj situaciji. Dostavljajući spis sa zahtjevom Županijski sud u Zagrebu je predložio da se zahtjev ne prihvati, a takvo mišljenje su izrazili i županijski državni odvjetnik u Zagrebu, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Činjenica da je osuđenik živio u izvanbračnoj zajednici sa M. H. u kojoj je rođeno dijete, sin K. H. L., bila je poznata sudovima prilikom donošenja presude pa se ne radi o novoj okolnosti koja bi u smislu čl. 414. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) uvjetovala blaže kažnjavanje. Rođenje drugog djeteta mldb. L. H., za koju u izvodu iz Matice rođenih nije navedeno da bi joj osuđenik bio otac, nije okolnost koja bi s obzirom na težinu i društvenu opasnost počinjenog djela te stupanj kaznene odgovornosti osuđenika očito dovela do blažeg kažnjavanja, čak i da se prihvati da je osuđenik otac djeteta i da je ta činjenica postojala u vrijeme donošenja presuda. Naime, pogoršanje materijalne situacije obitelji odlaskom na izdržavanje kazne je redovna posljedica osude i ne može se cijeniti kao olakotna okolnost. Takva činjenica nije ni bolest majke s obzirom da imenovana živi sa suprugom, a izvanbračna supruga osuđenika vikendom dolazi u mjesto prebivanja i pomaže u obavljanju težih poslova.

Stoga je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP trebalo zahtjev osuđenika odbiti, te je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. listopada 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.