Revr-566/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-566/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz G. V., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tužene Republike Hrvatske – za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi isplate iznosa od 89.778,93 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku od 10. travnja 2003. godine, Gž-673/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 14. veljače 2003. godine, P-554/02, u sjednici vijeća održanoj 04. studenoga 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 79.778,93 kn.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 112/99 – dalje: ZID ZPP) o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene nakon njegovog stupanja na snagu 06. studenog 1999. rješavat će se po odredbama tog Zakona.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda koja se pobija revizijom je donesena 10. travnja 2003. godine – dakle nakon 06. studenoga 1999. godine, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbama čl. 4. navedenog ZID ZPP kojima su izmijenjene odredbe čl. 382. ZPP.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZID ZPP revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude je 79.778,93 kn. Prema tome, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa u smislu izmijenjene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (naprijed citiranom odredbom čl. 4. st. 1. ZID ZPP) revizija nije dopuštena.

Posebno, na revizijske navode kojima se revident poziva na odredbu čl. 10. st. 1. ZID ZPP u odnosu na dopuštenost revizije, treba odgovoriti da se u reviziji pogrešno tumači odredba čl. 10. st. 1. ZID ZPP. Naime, ta odredba se odnosi na slučaj kad je prvostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu ZID ZPP i regulira daljnji postupak – osim postupka po reviziji. Postupak po reviziji je reguliran jasnom i izričitom odredbom čl. 10. st. 3. ZID ZPP. No, i bez obzira na to, u konkretnom slučaju i prvostupanjska odluka je donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP (14. veljače 2003. godine), pa revident svoje navode u tom pravcu očigledno temelji na pogrešnoj pretpostavci.

Iz tih razloga, na temelju čl. 392. ZPP u vezi s čl. 389. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 04. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.