Rev-623/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 623/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. P. iz O., Republika Srbija i drugotužitelja M. P., C., Republika Njemačka, koje zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-4287/08 od 10. veljače 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn- 1741/08 od 16. listopada 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su isti tražili da im se s osnova nematerijalne štete isplati svakome iznos od 500.000,00 kn, te s osnova materijalne štete iznos od 20.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno su tužitelji obvezani tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.400,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, dok je usvojena žalba tuženice i preinačena odluka o troškovima postupka na način da su tužitelji dužni tuženici nadoknaditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 937,50 kn. Protiv presude suda drugoga stupnja reviziju su pravodobno podnijeli tužitelji zbog nog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o bitne povrede odredaba parnič

troškovima postupka. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da izreka pobijane presude nije u suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokazima..

U ovoj fazi postupka i nadalje je sporno da li je nastupila zastara potraživanja naknade štete. Naime, tužitelji smatraju da su sudovi u ovom predmetu trebali primijeniti odredbu čl. 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) koja određuje da zastara prava tražiti naknadu štete zastarijeva kada i zastara krivičnog gonjenja. Tužitelji smatraju da to proizlazi i iz odredbi Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ br. 117/03).

U ovom predmetu štetni događaj se zbio 10. prosinca 1991., a tužba je podnesena sudu 20. veljače 2008., time da su tužitelji zahtjev za mirno rješenje spora, u smislu odredbe čl. 186. a ZPP, podnijeli Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske dana 6. prosinca 2006. Obzirom na tu činjenicu nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev s ocjenom da je nastupila zastara potraživanja naknade štete jer je protekao rok zastare od pet godina predviđen odredbom čl. 376. st. 2. ZOO.

Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 112/99) određen je prekid u postupcima koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj i redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Taj Zakon stupio je na snagu 6. studenog 1999., pa prema tome sve do tog datuma nije bilo zapreke pokrenuti i voditi postupak protiv Republike Hrvatske za naknadu štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga.

Kako se štetni događaj zbio 10. prosinca 1991., a tužitelji su tužbu u ovom predmetu podnijeli 20. veljače 2008., dakle izvan zastarnog roka od 5 godina, to je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da je u ovom predmetu nastupila zastara potraživanja naknade štete. Kod toga je zastara nastupila prije donošenja Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima 1999.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u ovom predmetu ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 377. ZOO, budući da povodom štetnog događaja nije proveden kazneni postupak, a isto tako tužitelji tijekom postupka nisu tvrdili, niti dokazivali da bi postojale procesne smetnje zbog kojih ne bi bilo moguće provesti kazneni postupak protiv počinitelja nastale štete.

Isto tako kako je zastara nastupila prije 6. studenog 1999., to se u konkretnom slučaju ne može primijeniti ni odredba čl.. 5. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Pravilno su nižestupanjski sudovi donijeli i odluku o troškovima postupka, budući je ista utemeljena na odredbi čl. 154. i 155. ZPP, te su tužitelji obvezani naknaditi troškove postupka tuženici.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.