Legislator Case Law & Legislation
Revr-263/2003-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on termination of employment due to organizational changes and lack of suitable reassignment.

Case Number Revr-263/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a final judgment terminating the employment of a clerk due to organizational changes. The lower courts found that the employer legally ended the contract because specific positions were eliminated and no suitable alternative role existed within the municipality's jurisdiction. The court ruled that the appeal failed because the lower courts correctly applied administrative law regarding reassignment and did not commit procedural errors warranting review.

Legislator headnote

AI generated

čl. 380. do 383. Zakona o upravi; čl. 354. st. 1. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku: An employer may terminate an employment relationship based on organizational changes when no suitable position exists for reassignment, and a higher court must dismiss an appeal if the lower court's factual findings and legal application were correct.

Keywords

AI generated
termination of employment organizational changes reassignment of duties administrative law labor dispute procedural error public sector employment

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
Sukladno odredbi čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP), revizija je dostavljena tuženiku na odgovor i nadležnom državnom odvjetniku na izjašnjenje.
čl. 354. st. 1. ZPP
čl. 375. st. 1. ZPP
u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, jer je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP
Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP budući da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost.
čl. 386. ZPP
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
čl. 380. do 383. Zakona o upravi
Pobijana rješenja tuženika donesena su uz primjenu odredaba čl. 380. do 383. Zakona o upravi – ZU ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53A/91) iz razloga organizacijskih promjena i nemogućnosti raspoređivanja na drugo radno mjesto u smislu odredbe čl.
čl. 321. ZU
čl. 5. Zakona o spajanju općina
Sudovi nižeg stupnja su utvrdili, da je tužiteljica kao radnik (matičar) bivše Općine ., sukladno odredbi čl. 5. Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Z.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 263/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik N. V., dipl. iur. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. lipnja 1994. godine, br. Gž 1473/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993. godine, br. Pr 3658/91, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. "Poništavaju se kao nezakonita Rješenja Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe – Grad Z. klasa: 112-01/91-07/81, urudžbeni broj 01-02-01-91-1 od 8.7.1991. godine, Rješenje klasa 112-01/91-02/81, urudžbeni broj 251-02-02-91-3 od 23.7.1991. godine, Rješenja klasa 112-01/91-01/81, urudžbeni broj 251-02-02-91-4 od 30.9.1991. godine, Rješenje klasa 112-01/91-02/81 urudžbeni broj 251-02-02-91-6 od 11.11.1991. godine, Rješenje klasa 112-01/91-02/81, urudžbeni broj 251-02-02-92-8 od 31.3.1992.g., te Rješenje klasa 112-01/91-02/81, urudžbeni broj 251-02-02-92-10 od 15. travnja 1992. godine, te je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad i rasporediti ga na odgovarajuće radno mjesto u skladu s stručnom spremom i radnim sposobnostima uz naknadu parničnih troškova, sve u roku od 8 dana."

II – Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili usvoji tužbeni zahtjev.

Sukladno odredbi čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP), revizija je dostavljena tuženiku na odgovor i nadležnom državnom odvjetniku na izjašnjenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice, a niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji tužiteljice.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, jer je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP budući da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev, kojim se traži poništenje kao nezakonitih konačnih rješenja tuženika od 8. srpnja 1991. godine i 23. srpnja 1991. godine, kojima je tužiteljica ostala neraspoređena s danom 1. srpnja 1991. godine i stavljena na raspolaganje u Gradski sekretarijat za upravu i pravosuđe do 30. rujna 1991. godine i rješenja tuženika od 30. rujna 1991. godine i 11. studenog 1991. godine, te 15. travnja 1992. godine, kojima je tužiteljici utvrđeno trajanje otkaznog roka i prestanak radnog odnosa.

Pobijana rješenja tuženika donesena su uz primjenu odredaba čl. 380. do 383. Zakona o upravi – ZU ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53A/91) iz razloga organizacijskih promjena i nemogućnosti raspoređivanja na drugo radno mjesto u smislu odredbe čl. 380. ZU.

Sudovi nižeg stupnja su utvrdili, da je tužiteljica kao radnik (matičar) bivše Općine ., sukladno odredbi čl. 5. Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Z. i prestanku Gradske zajednice Z. ("Narodne novine", broj 47/90), postala radnica organa Grada Z. i njihovih stručnih službi dana 1. siječnja 1991. godine, da su svi radnici odgovarajućih organa Grada Z. i njihovih stručnih službi, trebali biti raspoređeni na poslove i zadatke utvrđene općim aktima u unutrašnjoj organizaciji, a oni koji ne budu raspoređeni na temelju tih akata, ostvarivat će prava sukladno ZU.

Utvrđeno je, da su Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i radu Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe od 26. travnja 1991. godine ukinuta pojedina radna mjesta tako što je smanjen broj izvršitelja na tim radnim mjestima, pa je tako u Područnom uredu Trnje ustanovljeno samo jedno radno mjesto umjesto dosadašnja dva, a tužiteljica je do tada bila raspoređena na jedno od ta dva radna mjesta matičara.

Nadalje je utvrđeno, da tuženik nije mogao rasporediti tužiteljicu na drugo radno mjesto u okviru svoje nadležnosti ili kod drugog upravnog tijela.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili da su sporna rješenja tuženika donesena sukladno odredbama čl. 380. do čl. 383. ZU.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljicu odbili s tužbenim zahtjevom.

Tužiteljica je osnovano odbijena s navodima iz žalbe po drugostupanjskom sudu iz razloga da sud u ovom radnom sporu nije ovlašten raspravljati o pitanjima, koliko bi izvršitelja bilo potrebno za obavljanje određenih poslova kod tuženika, te da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 321. ZU za prestanak radnog odnosa radnicima iz drugih područnih odjela zbog nepoloženog stručnog ispita.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Tomo Gložinić, v.r.