Rev-888/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 888/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice B. R. M., II-tužitelja N. M. i III-tužitelja T. M., svi iz K., koje zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., protiv tuženika Ž. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-174/16-3 od 2. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-72/14-18 od 22. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev I-III-tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužiteljima iznos od 895.272,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2008. do namirenja sukladno stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima na način da svakom od tužitelja plati 1/3 navedenog iznosa s kamatama, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 74.920,00 kuna i to svakom od tužitelja 1/3 troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. 1.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. 2.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju I-III-tužitelji predlažu reviziju tuženika odbiti, te traže trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev I-III-tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 895.272,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos je prednik tužitelja Z. M., pozajmio tuženiku.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik potpisao ispravu od 19. srpnja 2005., kojom potvrđuje da je od Z. M. primio 122.640,00 EUR te da se isti iznos obvezuje vratiti do 2. kolovoza 2005.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krku broj K-52/06 od 14. prosinca 2006. predmetni tuženik oglašen krivim radi kaznenog djela prijevare u pokušaju iz čl. 224. st.4. i 7. Kaznenog zakona te kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona, te da je za ta kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pri čemu mu je izrečena uvjetna osuda,

- da tuženik pozajmljeni iznos nije vratio,

- da su tužitelji na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-136/11 od 18. svibnja 2011. proglašeni nasljednicima Z. M., koji je rješenjem broj R1-136/10 proglašen mrtvim.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev I-III-tužitelja u odnosu na tuženika osnovan, jer isprava sklopljena između prednika tužitelja i tuženika po svom sadržaju predstavlja ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženik primio utuženi iznos, a koji iznos o dospijeću nije vratio predniku tužitelja.

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna navedenim razlozima o odlučnim činjenicama sadržanim u obrazloženju presude.

Time što je prvostupanjski sud ocijenio da je predmet spora već i provedenim dokazima dovoljno raspravljen da se o njemu može odlučiti, odnosno time što nije proveo sve po tuženiku predložene dokaze, odnosno provedene dokaze nije tumačio sukladno njegovom stavu, nije počinio povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje, s tim da se revizija prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP ne može podnijeti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom.

Okolnost da sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tuženika ne znači da je time tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. ZPP jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 365. ZPP. Osim toga u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ocijenjeni su, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, svi žalbeni navodi tuženika koji su odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1 ZPP u vezi čl. 368., čl. 369. i čl. 370. ZPP, koju revident sadržajno navodi kao posljedicu prethodno navedenih istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Suprotno navodima tuženika drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZPP pozivajući se na čl. 368. st.1. ZPP prilikom donošenja odluke kojom je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

U ostalom dijelu revizijskih navoda koje revident iznosi u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka koji se tiču činjeničnih utvrđenja sudova, u svojoj suštini predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Sukladno odredbi čl. 557. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj broj 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

U smislu odredbe čl. 562. st.1. ZOO zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete.

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju čl. 557. i čl. 562. ZOO prihvatili tužbeni zahtjev I-III- tužitelja i naložili tuženiku isplatu pozajmljenog iznosa novca s pripadajućom zateznom kamatom. Naime, na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da su I-III-tužitelji dokazali da je tuženiku, na temelju ugovora o zajmu, prednik tužitelja isplatio utuženi iznos, a koji tuženik, kao zajmoprimac (dužnik) nije vratio.

Slijedom navedenog, ispitavši pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno postojanje obveze tuženika kao zajmoprimca da vrati tužiteljima primljeni iznos, u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, revizijski sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena.

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u granicama razloga navedenih u reviziji, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Odluka o zahtjevu I-III-tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 8. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.