Us-13508/2001-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-13508/2001-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Vidović kao predsjednice vijeća, Mladena Turkalja i mr. Željka Zadrovića kao članova vijeća, te sudske savjetnice Tatjane Ilić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. L. J. iz M., koju zastupa A. L., odvjetnik u M., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Z., klasa: 140-14/01-01/OB, ur.broj: UP-II-341-99-05/2-

01/014624 od 7. studenog 2001., radi prava na produženo osiguranje, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 20. srpnja 2006.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u S., klasa: 140-14-9-01, ur.broj: UP/I- 341-18-05/29 od 27. kolovoza 2001., kojom tužiteljici nije priznato pravo na produženo osiguranje za vrijeme privremene nezaposlenosti od 23. lipnja 1994. do 22. lipnja 1996., s obrazloženjem da nije ispunjen uvjet propisan člankom 17. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja, i u bitnome navodi da je ona još u lipnju 1994. podnijela zahtjev za priznanje prava na produženo osiguranje za navedeno sporno razdoblje, te da u svezi navedenog zahtjeva nikada nije dobila rješenje. Smatra da je tuženo tijelo povodom njene žalbe na osporeno rješenje trebalo zatražiti očitovanje pošte na koji način i kome je uručeno prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 1994., kojim joj je bilo priznato pravo. Navodi da joj rješenje od 12. ožujka 1997. koje je doneseno po službenoj dužnosti kojim joj svojstvo osiguranika prestaje, jer nije uplatila dospjele doprinose u roku od šest mjeseci od dana dospjelosti, nikada nije dostavljeno na kućnu adresu, a M. je malo mjesto i poštar poznaje sve stanovnike. Stoga predlaže Sudu da uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica je 4. srpnja 2001. podnijela zahtjev u kojem traži priznanje prava na produženo osiguranje za vrijeme privremene nezaposlenosti za razdoblje od 23. lipnja 1994. do 22. lipnja 1996.

Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05) propisano je da se osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu osigurati na produženo osiguranje, ako od prestanka obveznog osiguranja nije proteklo više od 12 mjeseci i ako podnesu prijavu osiguranja u tom roku.

Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici obvezno osiguranje prestalo 22. lipnja 1994., te da je zahtjev za produženo osiguranje podnijela 4. srpnja 2001., Sud nalazi da je tuženo tijelo pravilno zaključilo da navedeni zahtjev nije podnesen u roku propisanom odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer je od prestanka obveznog osiguranja proteklo više od 12 mjeseci. Stoga, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom materijalnog prava, a prigovori izneseni u tužbi nisu od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja.

Tužiteljici se napominje da ukoliko eventualno o njenom zahtjevu istog sadržaja, kojeg je navodno podnijela još u lipnju 1994. nije odlučeno, tj. da rješenje u svezi tog zahtjeva nije primila, može postupiti sukladno odredbama članka 218. i 246. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 103/96) i članka 26. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92). Nadalje, i u slučaju da je tužiteljica u roku uplatila navedene doprinose, pa joj onda rješenjem od 12. ožujka 1997., donesenim po službenoj dužnosti, za koje tvrdi da ga nije primala, ne bi bio utvrđen prestanak svojstva osiguranika, rok za podnošenje zahtjeva za produženo osiguranje iz članka 17. Zakona o mirovinskom osiguranju, isto bi se računao od prestanka obveznog osiguranja, a ne od prestanka produženog osiguranja.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. srpnja 2006.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Tatjana Ilić, v.r.

Dijana Vidović, v.r.