I Kž-715/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 715/02-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ileane Vinja, Ranka Marijana i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv sada pok. I. d. P., zbog kaznenih djela iz čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti općenarodnog imutka i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika u Splitu, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. srpnja 2002. godine, broj: Rev-1/02, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda o reviziji, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu, broj: Rev-1/02 od 9. srpnja 2002. godine, prihvatio je reviziju S. P., odvjetnika iz S., izjavljenu protiv presude bivšeg Okružnog suda u Splitu, broj: K-73/48 od 13. svibnja 1948. godine, te poništio tu presudu u izreci o kaznenoj odgovornosti pok. d. I. P.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se na temelju čl. 495. st. 3. ZKP-a, pobijana presuda preinači na način da se revizija odbije, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 715/02-4

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je zakonski nasljednik pok. d. I. P., S. P., odvjetnik iz S., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Analognom primjenom Zakona o kaznenom postupku (čl. 496. st. 1. ZKP-a), po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koji je nakon razmatranja predmeta, predložio da se žalba državnog odvjetnika, po čl. 388. st. 1. ZKP-a, uvaži, i prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a isto tako, o odlučnim činjenicama (koje jesu navedene) postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Prema odredbi čl. 490. st. 1. ZKP-a osobe koje su suđene za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći, mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega akta.

Isto tako, prema odredbi čl. 490. st. 2. ZKP-a, pod zlouporabom političke moći smatrat će se slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio, krši međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud uvidom u presudu bivšeg Okružnog suda u Splitu, broj: K-73/48 od 13. svibnja 1948. godine, utvrdio da je do osuđujuće odluke protiv sada pok. d. I. P., došlo zlouporabom političke moći i da su u konkretnom slučaju, prekršena međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva. Kao dokaz takvog utvrđenja citiraju se iskazi svjedoka L. Z. i F. F. (str. 2 pobijane presude) – prema čijim iskazima je postupak vođen "pod redateljskom palicom tajne policije, koja je tražila da se optuženici osude na smrt" (svjedok L. Z.), a samo suđenje je bilo politički motivirano, jer se "optuženicima stavljalo na teret da su surađivali s okupatorom, samo zato što su kroz L. t. stavljali na znanje puku da su optuženici bili neprijateljski raspoloženi spram tadašnje jugoslavenske vlasti i narodnooslobodilačke borbe" (svjedok F. F.).

Međutim, prvostupanjski sud imao je obavezu, prema odredbi čl. 490. st. 2. ZKP-a, u slučaju prihvaćanja revizije, utvrditi da li je do zlouporabe političke moći došlo zbog toga, jer je bivši Okružni sud u Splitu donio odluku koja je u svojoj izreci prekršila međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva, ili je do takvih povreda došlo u postupku koji je prethodio osuđujućoj odluci.

Iz izreke presude bivšeg Okružnog suda u Splita, proizlazi da je tada opt. d. I. P. proglašen krivim (zajedno sa drugim optuženicima) "Što je kao član uprave privrednih poduzeća H. k. d.o.o. u S. i S. t. d. d.o.o. u S., te kao poslovođa knjižare i tiskare, znao da

I Kž 715/02-4

60% poslovnih udjela u društvima pripada G. š. u S. i da je imovina spomenute štedionice konfiscirana presudom Okružnog suda u Gradu Zagrebu, broj: Kr-627/45 od 13. studenog 1945. godine, pa je usprkos tome, zadržavao i dalje, sve do mjeseca veljače 1948. godine, kada je stvar otkrivena od strane narodne vlasti, pod svojom upravom konfisciranu imovinu. Tako prisvojenu imovinu nisu privodili društvenoj svrsi niti su razmjerno dio dobiti osigurali G. š. (odnosno po konfiskaciji njezinom slijedniku – državi), kako to predviđaju društveni ugovori broj 1253 i 1254 sastavljeni pred bivšim javnim bilježnikom U. u S. od 7. studenog 1939. godine. Naprotiv, oni su upotrebljavali imovinu u druge svrhe: razvlačili su je, krali, omogućavali krađu i utaju, neovlašteno se njome koristili, uvijek sa ciljem da sebe i druge okoriste na štetu općenarodne imovine. Da bi ovu svoju djelatnost prikrili, osnovali su crni fond u koji je ulazila sva čista dobit poduzeća, koju nisu knjižili kroz poslovne knjige. Na taj način su oštetili općenarodnu imovinu, za iznos koji se nije mogao točno ustanoviti, a u svakom slučaju iznos od više stotina hiljada dinara" (dalje se navode konkretna prisvajanja po toč. 1-14 izreke presude).

Iz takvog opisa izreke presude bivšeg Okružnog suda u Splitu (kao i pod toč. II i III izreke iste presude) ne mogu se vidjeti koja su to međunarodno pravno priznata načela pravne države prekršena, jer se očigledno radi o klasičnim gospodarskim kaznenim djelima, koja poznaju sva demokratska društva.

Što se pak tiče zlouporabe političke moći ostvarene u postupku koji je prethodio donošenju odluke, prvostupanjski sud, osim iznošenja mišljenja dvojice svjedoka o tome kako su oni doživjeli aktualno suđenje, ne iznosi nikakve razloge kojima bi, u smislu odredbe čl. 490. st. 2. ZKP-a, ukazao da se radi o zloupotrebi političke moći ostvarene kroz postupak koji je prethodio osuđujućoj odluci. Prvostupanjski sud bio je dužan ocijeniti postupovno – materijalnu kvalitetu (sadržaj) presude bivšeg Okružnog suda u Splitu, broj: K-73/48 od 13. svibnja 1948. godine, kao i presudu drugostupanjskog suda bivšeg Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu, broj: Kž-899/48, i tek nakon toga, zaključivati da li je u postupku koji je prethodio osuđujućoj odluci došlo do zlouporabe političke moći, jer su se u tom postupku kršila međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva (npr. pravo na obranu, pravo na žalbu i sl.). Prvostupanjski sud o zloupotrebi političke moći u izreci presude bivšeg Okružnog suda u Splitu – nije iznio niti jednu okolnost, i time ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a isto tako, navedeni razlozi o postupku koji je prethodio osuđujućoj odluci u znatnoj su proturječnosti sa sadržajem obje presude (tada opt. d. I. P. žalio se samo na odluku o kazni, drugostupanjski sud djelomično je usvojio njegovu žalbu i snizio optuženiku kaznu…) tako, da je prvostupanjski sud, i u tom smislu ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, kako to ističe u žalbi državni odvjetnik. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovoj presudi, ponovno će izvesti već jednom izvedene dokaze, sa većom pažnjom ocijenit će okolnosti iz čl. 490. st. 2. ZKP-a (kako u pogledu izreke ali i postupka koji je prethodio donošenju osuđujuće odluke), te će nakon toga, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti.

I Kž 715/02-4

Zbog svega iznesenog, trebalo je, po čl. 388. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 496. st. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.