Revt-163/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 163/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici N. P. i N. J., odvjetnici u S., protiv tuženika S. d.d., V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 67. Pž-3747/10-3 od 11. siječnja 2011., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1764/08 od 18. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Ustanovljuje se da je tužitelj povukao tužbu na ime materijalne štete u iznosu 5.000,00 kn.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nematerijalne štete po osnovu profesionalnog oboljenja isplatiti tužitelju ukupan iznos od 50.000,00 kn od čega se na pretrpljene fizičke bolove odnosi iznos 10.000,00 kn, pretrpljeni strah iznos 15.000,00 kn te na umanjenje životnih aktivnosti iznos 25.000,00 kn, sve na teret troškova stečajnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2010. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske

ćem

narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 180.000,00 kn od čega se na pretrpljene fizičke bolove odnosi iznos 10.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos 35.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos 65.000,00 kn te za buduću nematerijalnu štetu (kapitalizirani iznos) iznos od 70.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama od nastanka štete do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1764/08 od 18. ožujka 2010. u točki I. i točki III. izreke.

II. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1764/08 od 18. ožujka 2010. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos 35.000,00 kn sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2010. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamatama, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1764/08 od 18. ožujka 2010. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 15.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2010. do isplate i sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem od tuženika zahtijeva isplatu iznosa 15.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2010. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 9.967,68 kn u roku 8 dana.“

Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena u odnosu na točku II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1764/08 od 18. ožujka 2010.“

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen i tužitelj obvezan na plaćanje troškova postupka, reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji u tom dijelu ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, dok tužitelj u reviziji sadržajno ističe samo to da su nižestupanjski sudovi propustili uzeti u obzir njegov podnesak od 1. ožujka 2010. kojim je „…specificirao tužbeni zahtjev“, što bi u ovom slučaju upućivalo na tvrdnju o smanjenju tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 3. ZPP.

Na izloženi prigovor treba u prvom redu odgovoriti da tužitelj ni u žalbenom niti u revizijskom stadiju postupka nije dokazao postojanje podnesaka sa navedenom procesnom dispozicijom što je obzirom na sadržaj raspravnog zapisnika mogao dokazati već pukim prilaganjem primjerka podneska.

Međutim, ono što je ovdje bitno jeste to da prihvaćanje navedenog prigovora ne bi išlo u korist revidenta jer je riječ o tvrdnji o smanjenju tužbenog zahtjeva na iznos od svega 65.000,00 kn.

Naime, tada revizija tužitelja ne bi bila dopuštena jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne bi prelazila graničnu vrijednost za dopuštenost revizije od 100.000,00 kn iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, zbog čega izloženi prigovor nije mogao biti prihvaćen.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za štetu pretrpljenu na radu u vidu profesionalne bolesti (azbestoza pleura) protiv poslodavca pozivom na čl. 6. mjerodavnog Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86, 46/92, 26/93 i 29/94) prema kojoj odredbi poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

U revizijskom stadiju postupka sporne su samo visine dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete, a posebice za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti prema odredbi čl. 200. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91) i s time u vezi odluka o troškovima postupka.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj obolio od profesionalne bolesti – azbestoze pleure time da tužitelj ima tegobe u smislu lakših respiratornih smetnji ventilacije pluća uz pojavu stezanja u prsima, koje se javljaju pri vremenskim promjenama i pojačanim fizičkim aktivnostima uz pojavu kroničnih bolova te je konačno smanjenje životnih aktivnosti utvrđeno u razmjeru od 10%.

Pozivajući se na Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002., drugostupanjski sud je djelomičnim preinačavanjem prvostupanjske presude tužitelju za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti konačno dosudio 10.000,00 kn imajući na umu da se prema navedenim kriterijima do 25% smanjenja životnih aktivnosti, za svakih 10% smanjenja priznaje naknada od 7.500,00 kn.

Drugostupanjski sud je dosuđenom naknadom od 10.000,00 kn učinio korekciju prema opsegu i težini utvrđenih posljedica, a vodeći računa o svim ograničenjima u životnim aktivnostima oštećenika odnosno okolnostima slučaja i kriterijima iz odredbe čl. 200. st. 1. ZOO/91, a što sve prihvaća i revizijski sud.

Pri tome na žalbene navode revidentu treba odgovoriti da su predmetnom naknadom uzeta u obzir postojeća, utvrđena ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika, a nisu mogla biti uzeta u obzir eventualna daljnja pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u budućnosti za koja za sada ne postoje naznake, a pogotovo izvjesnost da će se u budućnosti ostvariti i koja ako se ostvare mogu biti temeljem za dosudu daljnje naknade štete.

Također, visine naknada za ostale vidove nematerijalne štete odmjerene su sukladno odredbi čl. 200. st. 1. ZOO/91 u kojem dijelu podnositelj revizije niti ne iznosi obrazložene prigovore.

Zbog toga obzirom da ne postoje ni materijalnopravni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu uključujući i odluku o troškovima postupka, budući da je odluka o troškovima postupka donesena sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 18. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.