I Kž-1079/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1079/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele, mr. sc. Marijana Svedrovića, Hajrije Novoselec i Ranka Marijana kao članova vijeća te više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. O. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog L. O. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. rujna 2008. broj K-51/07, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog L. O. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi L. O. i optuženi R. D. proglašeni su krivima i to: optuženi L. O. za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00, 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06; dalje u tekstu: KZ), a optuženi R. D. za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ-a. Optuženi L. O. je na temelju članka 173. stavak 2. uz primjenu članka 57. stavak 2. i 4. točka c) KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i pet mjeseci, a optuženi R. D. je na temelju članka 173. stavak 1. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca. Na temelju članka 80. stavak 1. i 3. u svezi s člankom 173. stavak 7. KZ-a od optuženog R. D. oduzeta je smjesa opojne droge heroin u količini 5,04 grama. Na temelju članka 82. stavak 1. i 3. KZ-a u svezi s člankom 466. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje u tekstu: ZKP) od optuženog L. O. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenom djelom u iznosu 750,00 kuna. Oba optuženiku su na temelju članka 122. stavak 1. i 4 ZKP-a oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 119. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a.

I Kž 1079/08-3

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi L. O. osobno bez navođenja razloga zbog kojih je žalba podnesena, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnog stanja s prijedlogom da se „slučaj vrati na ponovno suđenje“ ili da ga se „oslobodi svake krivnje“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se podneskom očitovalo o žalbi na način da smatra se nikako ne može govoriti o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i da žalba optuženika bude odbijena kao neosnovana. Kod tog očitovanja ostala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske prisutna na sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

U žalbi žalitelj prigovara ocjeni vjerodostojnosti izvedenih dokaza, poglavito iskazu optuženog R. D. koji je ovaj dao redarstvenim vlastima uz prisutnog branitelja, a u kojem navodi da je opojnu drogu (jedna „suza“ s 5,04 grama smjese droge heroin) kupio upravo od optuženog L. O.. Ukazuje na podudarnost iskaza optuženog R. D. s glavne rasprave s obranom optuženog L. O. iz koje proizlazi da je njihov susret bio radi vraćanja novca koji je optuženi D. bio dužan optuženom L. O. te na okolnost da je optuženi D. porekao ranije navode da je drogu kupio od optuženog O., obrazlažući promjenu time da je ranije tako iskazivao na nagovor policije.

Međutim, prvostupanjski sud s pravom otklanja takav iskaz optuženog D. kao nevjerodostojan i za to daje uvjerljive, životne i logične razloge koji su potkrijepljeni izvedenim dokazima (strana 8, zadnja dva odlomka i strana 9, prva dva odlomka presude). Te razloge prihvaća i ovaj sud.

Naime, iskaz optuženog R. D. koji je ovaj dao redarstvenim vlastima uz prisutnog branitelja i u kojem tvrdi da je od optuženog L. O. kupio jednu „suzu“ heroina potkrijepljen je izvedenim dokazima, iskazima svjedoka J. M., G. R. i A. A., a što pravilno uočava i obrazlaže prvostupanjski sud. Zato je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je takva obrana optuženog L. O. u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela neistinita i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Također je pravilno prvostupanjski sud ocijenio kao nevjerodostojan dio iskaza optuženog L. O. i dio iskaza optuženog R. D. s glavne rasprave u kojem objašnjavaju razloge zašto je optuženi D. pred redarstvenim vlastima teretio optuženog O., ukazujući na međusobno proturječnost. Optuženi L. O., naime, tvrdi da mu se optuženi R. D. zaprijetio riječima „vidjet ćeš za ovo“ kad ga je optuženi O. navodno ošamario, zbog nevraćenog duga u cijelosti, a optuženi D. pred redarstvenim vlastima najprije tvrdi da je teretio optuženog O. jer mu je tako sugerirala policija, a potom navodi da ne zna zašto je tako iskazivao na policiji. Zato je prvostupanjski sud pravilno otklonio iskaze oba optuženika u tim dijelovima jer je očito riječ o naknadnoj konstrukciji s ciljem izbjegavanja kazneno pravne odgovornosti optuženog L. O..

I Kž 1079/08-3

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao nevažan dokazni prijedlog optuženog L. O. za ispitivanje svjedoka V. K. jer, uz postojeće dokaze, ispitivanje tog svjedoka ne bi pridonijelo utvrđenju odlučnih činjenica koje su pravilno i potpuno utvrđene.

Također nije u pravu žalitelj kada se poziva na primjenu načela „in dubio pro reo“ (članak 3. stavak 2. ZKP-a) jer ovdje ne postoji nikakva dvojba u odnosu na odlučne činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio odlučne činjenice o krivnji optuženog L. O. na temelju izvedenih dokaza, za to da valjane razloge koje žalbeni navodi ne dovode u sumnju. Neosnovan je i uopćeni i nepotkrijepljeni žalbeni navod o nezakonitim dokazima jer nema okolnosti koje bi upućivale na sumnju da je ijedan dokaz pribavljen na nezakonit način. Prema članku 382. ZKP-a žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tom smislu, ovaj sud nije našao postojanje osnova prema kojima bi mogla biti izrečena blaža kazna.

Budući da ne postoji razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 379. stavak 1. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 387. ZKP-a žalbu optuženog L. O. valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. prosinac 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.