Civil court dismissed civil procedure retrial request due to lack of significant damage and prior criminal acquittal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's retrial request against a final labor dispute judgment. The prosecutor argued that the lower courts failed to establish significant damage and incorrectly applied the law by ignoring a subsequent criminal acquittal. The court ruled that the civil court was not bound by the criminal verdict regarding the existence of the crime and correctly found that the prosecutor had caused significant damage through unauthorized fund handling.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 12. st. 3.; čl. 421. t. 9.; A civil court is not bound by a final criminal acquittal when determining civil liability for significant damage, and a retrial is not warranted if the civil court has already established the necessary elements of liability.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-917/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Katarine Buljan i Davorke Lukanović Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz M., koju zastupa V. O., odvjetnik iz N., protiv «S.» I. d.d. N., radi prijedloga za ponavljanje postupka, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2000. godine broj Gž-3044/00-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Našicama od 10. studenoga 2000. godine broj P-481/95-24, u sjednici održanoj dana 27. rujna 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Rješenjem Općinskog suda u Našicama od 10. studenoga 2000. godine broj P-481/95- 24. odbijen je prijedlog tužiteljice S.B. za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom tog suda broj P-481/95. od 16. studenoga 1995. godine kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2000. godine broj Gž-3044/00-2 odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.
Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji tužiteljica navodi da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu istiniti. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad je prijedlog za ponavljanje postupka odbijen jer sud u postupku nije utvrdio da li je tužiteljica počinila tuženiku znatnu štetu, što je preduvjet za utvrđenje disciplinske odgovornosti i prestanak radnog odnosa, a što je mogao utvrditi da je usvojio prijedlog za ponavljanje postupka zbog novih dokaza sadržanih u presudi donesenoj u kaznenom postupku K-115/96. Općinskog suda u Našicama. Predlaže ukinuti rješenja suda prvog i drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10., na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 13., na čije se ostvarenje tužiteljica poziva, jer pobijano rješenje sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Pritom se sud pozvao na navode iz nalaza i mišljenja vještaka iz kaznenog postupka vođenog pred istim sudom pod brojem K-115/96., kao i na iskaze tužiteljice dane u kaznenom, ali i parničnom postupku čije se ponavljanje traži, te na temelju svih navedenih dokaza donio odluku kojom se prijedlog odbija.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljici je odlukom tuženika prestao radni odnos iz razloga što je 13. lipnja 1995. godine nezakonito raspolažući sredstvima poduzeća tuženiku pričinila štetu u iznosu od 4.094,06 kn, a u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Našicama pod brojem P-481/95. odbijen je njezin zahtjev za poništenje navedene odluke. U prijedlogu za ponavljanje postupka tužiteljica navodi da je u kaznenom postupku vođenom pred istim sudom pod brojem K-115/96. prema njoj odbijena optužba za isti događaj jer je tijekom postupka utvrđeno da nije pribavila imovinsku koristi niti počinila štetu tuženiku, a iz istog proizlazi da nije počinila niti povredu radne dužnosti radi koje joj je prestao radni odnos.
I po mišljenju ovog revizijskog suda, pravilno su sudovi odlučili kad su odbili prijedlog tužiteljice za ponavljanje parničnog postupka okončanog presudom od 16. studenoga 1995.g. P-481/95. U navedenom postupku, naime, sudovi su ocijenili, saslušavši pri tom i samu tužiteljicu, da je tužiteljica počinila povredu radne dužnosti koja se sastoji u nezakonitom raspolaganju sredstvima poduzeća, te na taj način tuženiku pričinila štetu u iznosu od 4.096,06 kuna. Nakon što je navedeno pitanje riješeno kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. ZPP, sudovi su zaključili da je odluka tuženika, kojom tužiteljici prestaje radni odnos, zakonita, te su odbili tužbeni zahtjev. Neosnovano tužiteljica prigovara, da je u kaznenom postupku utvrđeno da ona nije počinila znatnu štetu, te da isto predstavlja razlog za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. t. 9. ZPP. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP naime predviđeno je, da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda samo kad se optuženik tom presudom oglašava krivim. Presuda na koju se tužiteljica poziva, dakle, ne obvezuje sud u parničnom postupku, te ne može dovesti niti do drugačije odluke o odgovornosti tužiteljice za počinjenu povredu radne dužnosti, a time niti do drugačije odluke o osnovanosti njezinog zahtjeva za poništenje odluke tuženika kojom joj je izrečena mjera prestanka radnog odnosa.
Pravilno je stoga primijenjena odredba čl. 421. t. 9. ZPP, kad je prijedlog za ponavljanje postupka odbijen, jer presuda donesena u kaznenom postupku na koju se tužiteljica poziva ne predstavlja dokaz na temelju kojeg je za nju mogla biti donesena
povoljnija odluka da je ta presuda bila upotrijebljena u prijašnjem postupku. Sud je o pitanju odgovornosti tužiteljice za štetu pričinjenu tuženiku bio ovlašten odlučivati kao o prethodnom pitanju, pri čemu nije vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optužba odbija.
Stoga je, u skladu s odredbom čl. 393. ZPP, reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 27. rujna 2001.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.