Rev-1310/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1310/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Ivana Mikšića, Ilije Čuljata i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz S., zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u S., protiv tuženika Republike Hrvatske -Županije splitsko-dalmatinske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske Split, radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. prosinca 1997. broj Gž-2301/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 1997. broj P-1288/96, u sjednici održanoj 8. listopada 1998.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu od 19. prosinca 1997. broj Gž-2301/97 i presuda Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 1997. broj P-1288/96 tako da se odbija zahtjev tužiteljice:

"1. Poništava se kao nezakonito rješenje tuženika Republika Hrvatska - Županija s., Klasa: 112- 02/94-03/1-216-1, Ur.br. 2181-11-94 od 30. rujna 1994. godine.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja vratiti tužiteljicu na radno mjesto kancelarijski radnik odnosno na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i njenim radnim sposobnostima.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici parnični trošak."

Tužiteljica je dužna tuženiku platiti na ime parničnog troška 1.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 1997. broj P-1288/96 suđeno je:

"I. Poništava se kao nezakonito rješenje tuženika Republika Hrvatska - Županija s., Klasa: 112- 02/94-03/1-216-1, Ur.br. 2181-11-94 od 30. rujna 1994. godine, pa je tuženik dužan u roku od 8 dana vratiti tužiteljicu na posao i rasporediti u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima stečenim radom.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime troškova ovog spora isplatiti tužiteljici iznos od 1.980,00 kn."

Presudom Županijskog suda u Splitu od 19. prosinca 1997. broj Gž-2301/97 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda, odnosno podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice upravljen na poništenje rješenja od 30. rujna 1994. kojim je utvrđeno da je ostala neraspoređena i da joj prestaje radni odnos sa danom 31. listopada 1994. a zbog iskorištenja preostale obveze sa danom 30. studenog 1994. te za njeno vraćanje na posao uz raspored na odgovarajuće joj radno mjesto.

Oba nižestupanjska suda zaključuju da, budući da je tužiteljica rješenjem Županije s. od 28. siječanja 1994. sa danom 31. prosinca 1993. preuzeta u navedenu županiju kao službenica ukinutog Sekretarijata za privredu općine S. uz obvezu da do rasporeda obavlja zadaće i poslove na kojima je zatečena, te da je tuženik imao mogućnosti rasporediti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njenoj stučnoj spremi i radnim sposobnostima, ali je na to mjesto rasporedio drugu osobu (koja je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme) pobijano rješenje nezakonito.

Osnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je pogrešan pravni stav nižestupanjskih sudova da je pobijano rješenje nazakonito zbog toga što je u vrijeme njegova donošenja postojala potreba za djelatnicima stručne spreme koju ima tužiteljica.

Naime, po ocjeni ovog revizijskog suda sama okolnost da je u sistematizaciji tuženika str. 12 toč. 8 Odjeljak za uredske administrativne i opće poslove u ispostavi S. pod rednim br. 170/172 predviđeno radno mjesto daktilograf-administrativni referent i da tuženik nije rasporedio na to mjesto tužiteljicu niti na radno mjesto računovodstvenog referenta a na to radno mjesto rasporedio djelatnicu B.M. koja je bila u radnom odnosu na određeno vrijeme, ne čini pobijano rješenje nezakonitim. Kod toga treba imati u vidu da poslodavcu pripada autonomno pravo ocjenjivanja kojim će mjerilima dati prednost prilikom utvrđivanja koje bi osobe zadržao na poslu a koje ne s obzirom na primjenu odredbe čl. 380. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53a/91).

Smatrajući da je tuženik samim time što tužiteljicu nije postavio na slobodno radno mjesto, koje je odgovaralo tužiteljičinoj stručnoj spremi, već je na to radno mjesto postavio drugu osobu od prije uposlenu kod tuženika s istom stručnom spremom, postupio protuzakonito, odriče se poslodavcu odnosno tuženiku pravo na spomenutu ocjenu, koja joj je data u svezi s organizacijom poslova, odnosno za učinkovitije obavljanje službe. Prihvaćanjem u pobijanoj presudi izraženog pravnog stajališta sud bi gotovo izravno utjecao na organizaciju službe kod tuženika i učinkovitost obavljanja te službe, jer bi na taj način sud određivao poslodavcu odnosno tuženiku što nije svrsishodno za obavljanje službe u preustroj te službe, odnosno prilikom smanjenja radnih mjesta.

Iz navedenih razloga nižestupanjske presude valjalo je preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

Odluka o parničnom trošku donijeta je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. U Zagrebu, 8. listopada 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.