Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-318/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows tenant's claim for maintenance fees, rejecting 'unjust enrichment' defense.

Case Number Rev-x-318/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the tenant's claim for maintenance fees, overturning lower court decisions that dismissed the claim based on unjust enrichment. The court found that tenants of state-provided housing are legally obligated to pay maintenance costs regardless of property ownership disputes. Consequently, the court held that the tenant was not an unjust enricher and rejected the argument that the lawsuit itself constituted a form of coercion.

Legislator headnote

AI generated

čl. 210. ZOO-a; čl. 211. ZOO-a: Tenants of state-provided housing are obligated to pay maintenance costs, and legal proceedings do not constitute coercion under unjust enrichment provisions.

Keywords

AI generated
unjust enrichment defense state provided housing maintenance fees obligation legal proceedings coercion tenant liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 210. ZOO-a
čl. 211. ZOO-a
čl. 395. st. 1. ZPP-a
čl. 392.b st. 4. ZPP-a
odbaciti sukladno odredbi čl. 392.b st. 4. ZPP-a, jer se ne radi o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu samim tim što je takvim ocjenjeno pitanje citirano pod točkom 4.
čl. 154. st. 1. ZPP-a
Oduka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja po odvjetniku razmjerno vrijednosti predmeta spora sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 318/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanovnić-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz V., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz V., protiv tuženika T. d.o.o. V., zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru I. K. i generalnom punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gžx-50/11-5 od 4. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-684/09-68 od 19. studenoga 2010., u sjednici održanoj 12. rujna 2013.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gžx-50/11-5 od 4. siječnja 2012. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-684/09-68 od 19. studenoga 2010. kao pod I. izreke i u dijelu odluke o trošku kao pod III. izreke i sudi:

Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku T. d.o.o. V., ... da na ime stjecanja bez pravnog osnova isplati tužitelju R. K. iz V., ... iznos od 8.451,92 kn (slovima: osamtisućačetristopedesetjednukunuidevedesetdvijelipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Nar.nov." br. 76/96.) od 18% (osamnaest posto) godišnje do 30. lipnja 2002. godine a od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% (petnaest posto) godišnje temeljem Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Nar.nov." br. 72/02. i 153/04.), te od 01. siječnja 2008.

đena za svako polugodište uvećanjem godine sa zateznom kamatom po stopi koja je odre

eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to kako slijedi:

- na iznos od 513,60 kn počevši od 01. prosinca 1998. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 04. siječnja 1999. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 19. siječnja 1999. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 22. veljače 1999. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 29. ožujak 1999. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 26. listopada 1999. godine do isplate

- na iznos od 1.027,20 kn počevši od 15. studenog 2001. godine do isplate

- na iznos od 1.540,80 kn počevši od 14. prosinca 2001. godine do isplate

- na iznos od 1.669,20 kn počevši od 15. siječnja 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 18. veljače 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 15. ožujka 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 15. travnja 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40, kn počevši od 15. svibnja 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 13. lipnja 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 18. srpnja 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 19. kolovoza 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 17. rujna 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 14. listopada 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 15. studenog 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 12. prosinca 2002. godine do isplate

- na iznos od 128,40, kn počevši od 14. siječnja 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 14. veljače 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 17. ožujka 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 15. travnja 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 16. svibnja 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 16. lipnja 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 16. srpnja 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 20. kolovoza 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 17. rujna 2003. godine do isplate

evši od 20. listopada 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn poč

- na iznos od 128,40 kn počevši od 17. studenog 2003. godine do isplate

- na iznos od 128,40 kn počevši od 23. prosinca 2003. godine do isplate

- na iznos od 122,78 kn počevši od 24. travnja 2008. godine do isplate,

sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj je dužan tuženiku na ime troškova parničnog postupka isplatiti 14.252,50 kuna u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se revizija tuženika glede materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja i to:

1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena sukladno čl. 382. i čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stanka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

3. Može li se tuženik kao osoba koja održava višestambenu zgradu smatrati stjecateljem bez osnove ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, kao pod točkom I. izreke te presude tuženiku je naloženo isplati tužitelju 8.451,92 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je to pobliže opisano u izreci presude suda prvog stupnja.

Istovremeno naloženo je tuženiku isplati tužitelju na ime troškova postupka 2.528,00 kuna (kao pod III. izreke presude suda prvog stupnja).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) podnosi tuženik ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih pred zakonom i to kako to slijedi iz sadržaja revizije:

1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena sukladno članku 382. i 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stanka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

3. Može li se tuženik u ovom postupku neosnovano obogatiti ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

4. Može li se na strani tuženika kao pravnoj osobi koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužitelj plaća naknadu kao osoba kojoj je stan dodijeljen u najam raditi o stjecanju bez osnove u smislu čl. 210. i čl. 211. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

Kada se podnosi revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga zbog kojih je izjavljena.

U ovoj fazi postupka odlučne činjenice u ovom postupku nisu sporne.

Između parničnih stranaka je nesporno da je tuženik korisnik stana na adresi V., ..., zatim da se u tom stanu nalazi na temelju Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje, kao i da je tužitelj u razdoblju od kraja mjeseca studenog 1998. pa do 24. travnja 2008. uplaćivao naknadu za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u ukupnom iznosu od 14.640,16 kn.

Nesporno je i da su G. V. i pravni prednik tuženika J. p. T. V. sklopili ugovor o upravljanju stamenim zgradama u G. V. dana ..., zatim da je G. V. donio Zaključak o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. koje je donijelo Gradsko poglavarstvo G. V. dana 25. lipnja 1998. i Zaključak o izmjeni i dopuni navedenog Zaključka od 13. svibnja 1999.

Iz Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi izdane dana 12. svibnja 2005. od strane Ministarstva mora, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice slijedi da je tužitelj R. K. zajedno sa suprugom R. K. i sinom P. K. zadovoljava uvjete propisane u čl. 7. Zakona o područjima posebne državne skrbi i Uredbom o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na područjima od posebne državne skrbi tako da ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na adresi V., ..., ... kat, stan broj ..., površine 86,25 m do utvrđivanja titulara vlasništva na navedenom stanu, uz obvezu plaćanja režijskih troškova i pričuve za navedeni stan temeljem uplatnica dostavljenih od nadležnih javnih poduzeća.

Prema Zaključku o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. koje je Gradsko poglavarstvo G. V. donijelo 25. lipnja 1998., J.P. T. je određen za upravitelja svih obnovljenih zgrada na području G. V., te je upravitelj u takvim zgradama dužan održavati zajedničke dijelove i uređaje u graditeljskom i funkcionalnom stanju, kao i vršiti hitne i nužne popravke zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Također je T. kao upravitelj zgrada dužan utvrditi za svaku zgradu posebno troškove upravljanja, rasporediti te troškove na stanare prema korisnoj površini stana i utvrditi mjesečnu naknadu stanarima, te osigurati naplatu redovitim odnosno ovršnim putem.

Utvrđeno je da G. V. i J.P. T. kao pravni prednik T. d.o.o. V. su ... sklopili Ugovor o upravljanju stambenim zgradama u G. V. iz čijeg članka 2. proizlazi da se T. predaju na upravljanje obnovljene zgrade navedene u popisu zgrada koji je priložen tom ugovoru i njegov su sastavni dio, a naknadno obnovljene zgrade će biti predane T. na upravljanje danom dostavljanja dopunskog popisa zgrada od strane G. V., dok iz čl. 8. tog Ugovora proizlazi da upravitelju za njegovo poslovanje pripada naknada u iznosu od 15% od sredstava kojima su zaduženi korisnici stanova na ime troškova održavanja.

Zaključkom o izmjeni i dopuni Zaključka o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. od 13. svibnja 1999. izmijenjen je članak 1. Zaključka od 25. lipnja 1998., tako da je umjesto riječi "obnovljenih" stavljena riječ "višestambenih" a u članku 3. je dodan novi stavak 2. koji glasi: "Troškove iz stavka 1. ovog članka u zgradama koje nisu obnovljene

ćenja".

upravitelj će rasporediti na stanare koji stanuju u stanovima nulte i prve kategorije ošte

Nije niti sporno da je tužitelju na njegov zahtjev dana Suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi (list 55A spisa), te da je tužitelj s članovima obitelji uselio u stan kako to slijedi iz Zapisnika o primopredaji stana (list 56B spisa).

U ovoj fazi postupka nije sporno, a tužitelj nije niti suprotno tvrdio tijekom postupka, da je tuženik obavljao poslove održavanja zgrade i zajedničkih dijelova zgrade, da se ti poslovi financiraju iz mjesečnih uplata stanara zgrade i da su to upravo iznosi koje tužitelj potražuje od tuženika i da su se ti iznosi uplaćivali kao sredstva pričuve.

S obzirom na izloženu prirodu spora u ovoj parnici koja proizlazi iz izloženih činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja ovaj sud ocjenjuje da se glede pitanja pod 4. radi o pitanju o kojem ovisi odluka u ovom sporu koje je istovremeno važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih pred zakonom kada se pred sudom odlučuje o obvezama osoba koje stanove u zgradama koriste na temelju Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje.

S obzorom na činjenicu da je tužitelj zatražio dodjelu stana u najam, da je njegovom zahtjevu udovoljeno i da je u dodijeljeni mu stan uselio prema ocjeni ovog suda tužitelj je s davateljem stana na korištenje zaključio Ugovor o najmu stana koji se u svemu izvršava jer je davatelj stana stan predao u posjed tužitelju, a tužitelj stan koristi za stanovanje, tj. za svrhu zbog koje mu je stan i dodijeljen (čl. 70. Zakona o obveznim odnosima).

Iz Suglasnosti o dodjeli stana na korištenje od 12. svibnja 2005. izdane prije nego što je tužitelj uselio u stan (...) slijedi da je tužitelj obvezan snositi režijske troškove stanovanja i troškove pričuve.

Iz čl. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZNS) slijedi da se tim zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana i dijela stana. Iz čl. 3. istog Zakona slijedi da se najmodavac obvezuje stan predati najmoprimcu i da se ugovorom uređuju međusobni odnosi ugovornih strana, a iz čl. 5. ZNS slijedi da se ugovorom utvrđuju i troškovi koji se plaćaju u svezi s stanovanjem i način na koji će se ti troškovi plaćati.

Kako je tužitelj primio Suglasnost za privremeno korištenje stana i pristao na obveze ć samim tim što je u stan uselio to je i u obvezi prema definirane citiranom Suglasnošću ve

ocjeni ovog suda snositi i sve troškove koje se suglasio snositi.

Iako sudovi nižeg stupnja pravilno ocjenjuju da tuženik nema položaj upravitelja zgrade u smislu odredbi glave 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) kojim odredbama (čl. 374. do čl. 387.) se uređuje status upravitelja nekretnine kada se ona nalazi u suvlasništvu i obveza uplaćivanja sredstva zajedničke pričuve koju su dužni uplaćivati suvlasnici na poseban račun prema ocjeni ovog suda nije odlučno što je tužitelj uplaćivao mjesečne iznose koji se u Suglasnosti za privremeno korištenje stana nazvane pričuvom, i što je uplate vršio na temelju uplatnica na kojima je bilo navedeno da se radi o uplatama na ime pričuve već je odlučno:

a) je li tužitelj kao najmoprimac preuzeo obvezu plaćati te iznose,

b) koriste li se ti iznosi za pokriće troškova održavanja nekretnine,

c) je li tuženik kao osoba koja je preuzela obvezu obavljati poslove održavanja nekretnine te poslove i obavljala?

Kako iz rezultata činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja slijedi da je tužitelj preuzeo obvezu plaćati troškove koje stranke nazivaju "pričuvom", da su uplate tužitelja i drugih osoba koje imaju status najmoprimca stanova korištene za održavanje nekretnine i da je te poslove nesmetano obavljao tuženik to su tužitelji po ocjeni ovog suda preuzeli obvezu i podmirenja tih troškova kojih se ne mogu osloboditi.

Pritome valja naglasiti da nije odlučno tko je vlasnik nekretnine, je li tuženik ovlašten od vlasnika nekretnine obavljati poslove održavanja nekretnine ili ne, jer je to pitanje koje ne utječe na pitanje postojanja ili nepostojanja obveze tuženika plaćati na temelju zaključenog ugovora o najmu stana i troškove održavanja nekretnine koje stranke nazivaju pričuva jer se to pitanje može jedino rješavati u odnosu tuženika i vlasnika nekretnine.

Zbog svega gore iznesenog tuženik nije stjecatelj bez osnove u smislu čl. 210. ZOO-a jer osobe koje su najmoprimci stanova koji su im dodijeljeni u svrhu stambenog zbrinjavanja na području od posebne državne skrbi dužni su plaćati sve troškove koje su se obvezali plaćati onoj osobi koja je pružala uslugu za koju je obveza plaćanja preuzeta među kojima su i troškovi održavanja nekretnine nazvani "pričuva".

Također valja naglasiti da po ocjeni ovog suda postupak pred sudom nije prinuda u smislu čl. 211. ZOO-a kako to tumače sudovi nižeg stupnja i to stoga što se postupak pred sudom bez obzira na vrstu postupka vodi po strogim postupovnim pravilima u kojem svaka od stranaka ima ista prava i jednak položaj, ima pravo iznijeti svoje zahtjeve i tvrdnje pa stoga ne može se smatrati da postoji plaćanje (isplata) u da bi se izbjegla prinuda u smislu čl. 211. ZOO-a, a da se pri tome pod prinudom smatra eventualni postupak pred sudom koji uplatitelj želi izbjeći izvršavajući uplatu za koju zna da nije dužan uplatiti.

Naime, sporovi se u demokratskom civiliziranom društvu rješavaju pred sudovima u postupku koji je prethodno propisan u kojem svatko ima pravo na pošteno suđenje te da o njegovim pravima odlučuje nepristrano zakonom ustanovljen sud pa stoga plaćanje da bi se izbjegao takav sudski postupak nije plaćanje da bi se izbjegla prinuda.

Slijedom navedenog, odlučujući o pitanju navedenom pod 4. u obrazloženju ove odluke koje je ocjenjeno kao važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. preinačiti presude suda prvog i drugog stupnja i odlučiti kao u izreci.

Oduka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja po odvjetniku razmjerno vrijednosti predmeta spora sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09).

Kako je odluka u ovom predmetu donesena povodom materijalnopravnog pitanja navedenog pod točkom 4. kao u obrazloženju ove odluke valjalo je reviziju glede pitanja pod 1., 2. i 3. odbaciti sukladno odredbi čl. 392.b st. 4. ZPP-a, jer se ne radi o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu samim tim što je takvim ocjenjeno pitanje citirano pod točkom 4. na temelju kojeg je kao pitanje važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donesena odluka u ovoj pravnoj stvari.

Stoga i citirana pitanja pod točkom 1., 2. i 3. nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu zakona ni ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. rujna 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.