Revr-645/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 645/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice dr. sci. V. D. J. iz Z., zastupane po punomoćniku I. D. iz N. G., protiv tuženika Veterinarski fakultet iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. & Č. iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1525/07 od 1. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-21252/04 od 25. travnja 2007., u sjednici održanoj 29. travnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su nedopuštene i nezakonite odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 18. listopada 2004. i 8. studenoga 2004., te da je stoga tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad i to na poslove koje je obavljala prije otkaza, a na temelju ugovora o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996.

Ujedno je tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.592,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, kao i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati općinskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji sukladno odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na temelju ugovora o radu od 29. ožujka 1996. kao asistent za predmet biokemije, te da je aneksom tog ugovora od 14. travnja 2000. bila zaposlena na radnom mjestu višeg asistenta nakon što je stekla znanstveni stupanj doktor znanosti – i to na vrijeme od tri godine.

Nesporno je također da tužiteljica nije uspjela na natječaju za izbor u više znanstveno- nastavno zvanje docenta, za znanstveno polje biologije u području prirodnih znanosti, jer nije imala znanstvenih radova (mišljenje Matičnog povjerenstva PMF-a za područje prirodnih znanosti – list spisa 14 od 10. ožujka 2004.).

Slijedom izloženog tužiteljici je stoga 18. listopada 2004. otkazan ugovor o radu u smislu čl. 103. st. 1. alineja 5. Zakona o visokim učilištima (pročišćeni tekst – „Narodne novine“, broj: 59/96) prema kojoj odredbi će se otkazati ugovor o radu suradniku u suradničkom zvanju mlađeg asistenta, asistenta i višeg asistenta ako ne bude izabran u više zvanje.

I u revizijskoj fazi postupka sporno je:

- je li tuženik mogao tužiteljicu zaposliti na drugom odgovarajućem radnom mjestu primjenom otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu čl. 114. Zakona o radu u vezi s čl. 106. st. 1. alineja 2. st. 2., 3. i 4. te odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZR).

- te jesu li se u odnosu na tužiteljicu ispunile pretpostavke za primjenu čl. 89. st. 8. Zakona o visokim učilištima (dalje: Zakon) prema kojoj odredbi ženama izabranim na mjesto mlađeg asistenta, asistenta i višeg asistenta vrijeme porodnog dopusta ne računa se u vrijeme predviđeno u smislu st. 5. čl. 89. citiranog zakona u vrijeme od tri godine za koje je imala zvanje višeg asistenta.

Nižestupanjski sudovi su ove revizijske prigovore raspravili i ocijenili u svojim odlukama i njihov pravni zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Suprotno revizijskim navodima nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u pogledu tvrdnje navedene u obrazloženju drugostupanjskog suda, da je tuženik ponudio tužiteljici posao na drugom radnom mjestu prije otkazivanja ugovora o radu, što je u proturječju s dokumentacijom u spisu.

Iako navedena tvrdnja ne korespondira s dokumentacijom u spisu i činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda ona ne predstavlja označenu bitnu povredu, jer nije riječ o odlučnoj činjenici.

Naime, upravo iz odluke o otkazu (list spisa 8), te odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava (list 4 spisa), te iskazima svjedoka proizlazi da je tuženik od donošenja mišljenja Matičnog povjerenstva od 10. ožujka 2004. do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2004. (dakle u vremenu od četiri mjeseca) pokušao riješiti radnopravni status tužiteljice, no utvrđeno je da ne postoji ni jedno slobodno mjesto za koje bi s tužiteljicom se mogao sklopiti ugovor prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR-a, pa i nakon konačne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici je ponuđeno mjesto u biblioteci koje se ispraznilo, što je tužiteljica odbila prihvatiti.

Suprotno tvrdnji tužiteljice prvostupanjski sud je upravo primjenom čl. 8. ZPP-a ocijenio u svojoj odluci sve provedene dokaze, dakle kako pismenu dokumentaciju, tako i iskaze saslušanih svjedoka, pa navodi revizije koji upućuju na proturječnosti u stvari predstavljaju samo preocjenu dokaza koju tužiteljica suprotstavlja sudskoj ocjeni, a takav prigovor upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što u revizijskoj fazi postupka nije dopušteno, jer takav prigovor u smislu čl. 385. ZPP-a nije dopušten revizijski razlog.

Tužiteljica se pritom pogrešno poziva na odredbu čl. 88. st. 1. Zakona i Naputka Ministarstva znanosti i tehnologije od 9. prosinca 2002. (list spisa 251), smatrajući da je tuženik imao mogućnosti da je zaposli tako, da i dalje obavlja iste poslove iako ne više u zvanju višeg asistenta, nego u zvanju stručnog suradnika, time da je trebao izvršiti prevođenje u to zvanje i zaključiti novi ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima.

To bi bilo u suprotnosti s odredbom čl. 89. st. 5. Zakona prema kojem se viši asistent na istom Visokom učilištu bira samo jedanputa i to na tri godine, kao i čl. 88. st. 2. Zakona prema kojem pobliže uvjete za izbor stručnog suradnika utvrđuje Visoko učilište svojim statutom, a utvrđeno je da se kolegij biologije kod tuženika ne predaje na razini struke nego na znanstvenoj razini.

Suprotno revizijskim navodima sudovi su pravilno primijenili i odredbu čl. 89. st. 8. Zakona, kao i identične odredbe u čl. 33. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 15. lipnja 2002.

Tužiteljica pogrešno smatra da ima pravo produženog radnog staža u zvanju višeg asistenta zbog korištenja porodiljskog dopusta i duljeg bolovanja (tri godine i 7,5 mjeseci), dok je bila u zvanju asistenta.

Naime, utvrđeno je da je tužiteljica bila na bolovanju tijekom trudnoće 1993. i 1994., a na porodnom dopustu od 3. lipnja 1994. do 30. lipnja 1997., dakle u vrijeme dok je bila u zvanju asistenta.

Stoga svoje pravo na mirovanje radnog staža u smislu citiranih propisa mogla je iskoristiti samo u vremenu dok je bila asistent, jer se to pravo ne može prenositi na više zvanje, koje je stekla stjecanjem doktorata znanosti sklapanjem aneksa ugovora s tuženikom od 14. travnja 2000.

Kako je dakle sud pravilno primijenio i materijalno pravo i to odredbu čl. 103. st. 1. alineja 5. valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP-a, jer se nisu ostvarili razlozi revizije.

U Zagrebu, 29. travnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.