I Kž-Us-123/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 123/2019-4

I Kž-Us 124/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. P. V., okr. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 111. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 34. i čl. 329. st. 1. toč. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okr. P. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2019. broj Kir-Us-14/19 i o žalbi okr. A. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2019. broj Kir-Us-19/19, u sjednici održanoj 14. studenog 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okr. P. V. i okr. A. V., kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjima suca istrage (u istom kaznenom predmetu i postupku koji se vodi protiv obojice žalitelja), odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okr. P. V. i okr. A. V. za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza naloga suca istrage Kir-t-Us-19/18 od 6. studenoga 2018., 23. studenog 2018., 27. studenog 2018., 19. prosinca 2018., 4. siječnja 2019., 10. siječnja 2019., 5. ožujka 2019. kao i dokaza koji su rezultat tih posebnih dokaznih radnji, a koji se kako je navedeno u prijedlozima nalaze na listu 6 - 410 spisa, kao neosnovani.

Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio okr. P. V. putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači (izdvajanjem nezakonitih dokaza) ili ukine.

Žalbu je podnio i okr. A. V. po branitelju E. S., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

I Kž-Us 123/2019-4

I Kž-Us 124/2019-4

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

U žalbama se prigovara da su nalozi suca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji manjkavi i nedostatno obrazloženi, da se osporeni nalozi, koji su izdani zbog osnova sumnje na učin kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja, ne odnose na kaznena djela zbog kojih se protiv žalitelja vodi istraga u ovom kaznenom postupku, poglavito da naložene posebne dokazne radnje nisu davale rezultata („...od niti jednog osumnjičenika nije oduzeta droga čak ni gram marihuane.“) pa nije ni bilo osnova za njihovu primjenu. Po mišljenju žalitelja sudac istrage „...koji je određivao posebne dokazne radnje nakon 3 mjeseca nije pročitao transkripte niti je odslušao razgovore jer u transkriptima se ne spominje kontekst tog kaznenog djela...“, uz prigovor (identičan u obje žalbe) da „Za kazneno djelo iz čl. 118. KZ/11 u odredbi čl. 334. ZKP/08 isto ne egzistira pa nalog za posebne dokazne radnje nije zakonit.“

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da su pobijana rješenja pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud (sudac istrage) je temeljitom analizom dokumentacije i podrobnom argumentacijom, na koju se upućuju oba žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, dao jasne i potpune razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica te osnovano zaključio da nema mjesta izdvajanju nezakonitih dokaza prema prijedlogu obrane.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da osporeni nalozi suca istrage sadrže sve zakonom predviđene podatke uz razložna i dostatna obrazloženja iz kojih se jasno razabire da posebne dokazne radnje nisu naložene bez prethodnog podrobnog razmatranja prijedloga za njihovu primjenu.

Žalbenim prigovorima u odnosu na pojedine naloge ujedno se polemizira sa zaključkom suca istrage o postojanju osnova sumnje na učin predmetnih kaznenih djela i opravdanošću određivanja/produljenja/proširenja posebnih dokaznih radnji. Međutim, za ocjenu zakonitosti naloga, poglavito je li miješanje u pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje, bilo nužno i u skladu sa zakonom, relevantno je razmotriti je li nalaganju posebnih dokaznih radnji prethodila stvarana sudska kontrola predočene mu izvidne građe.

Već je iz prvog naloga suca istrage broj Kir-t-Us-19/18 od 6. studenog 2018. razvidno da je sudac istrage uistinu razmotrio prijedlog za primjenu posebnih dokaznih radnji te podatke prikupljene provođenjem policijskih izvida sadržane u priloženim službenim zabilješkama i analitičkim kartama povezanosti. U obrazloženju naloga sudac istrage govori o saznanjima pribavljenim provođenjem izvida koji upućuju na kriminalnu aktivnost Ž. R. kao organizatora zločinačkog udruženja u kojem, uz druge osobe, sudjeluju i žalitelji (P. V. pronalaženjem preprodavača droge, a A. V. pakiranjem droge u manje paketiće), time da kriminalna djelatnost povezana s kupoprodajom droge marihuane i kokaina nije ograničena samo na područje Republike Hrvatske već je međunarodnog karaktera (Južna Amerika, Španjolska, Albanija, Crna Gora). Sudac istrage je također imao na umu da su spomenute osobe oprezne u komunikaciji koja se pretežito odvija u neposrednim susretima u stanu Ž. R., raznim lokalima te automobilima koje koriste i k tome ih međusobno mijenjaju što sve

I Kž-Us 123/2019-4

I Kž-Us 124/2019-4

upućuje na postojanje osnova sumnje na učin kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. (za Ž. R. i čl. 328. st. 1. KZ/11.) i potrebu provođenja posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1., 3. i 4. ZKP/08. (međunarodni karakter kaznenih djela, prikriveni modaliteti prikrivenost postupanja počinitelja), kako je podrobno navedeno u ovom nalogu.

Ostali nalozi (o produljenju, proširenju i određivanju novih posebnih dokaznih radnji) su se logično nadovezivali na prethodne, primjerice radi telefonske komunikacije sa trećim osobama (nalog od 23. studenog 2018., 19. prosinca 2018.,), korištenja više raznih mobitela (nalog od 27. studenog 2018.) potrebe snimanja računalnih podataka (nalog od 19. prosinca 2018., 10. siječnja 2019.), snimanja prostorija, stanova i automobila, (nalozi od 4. siječnja 2019., 5. ožujka 2019.). Svi su ovi nalozi također valjano obrazloženi, kako je pravilno ocijenio prvostupanjski sud u pobijanim rješenjima, temeljeni na zahtjevima USKOK-a, odgovarajućoj dokumentaciji odnosno rezultatima do tada provedenih dokaznih radnji, sve uz navođenje konkretnih specifičnih pojedinosti glede aktivnosti počinitelja koji po ocjeni suca istrage opravdavaju i nadalje postojanje osnova sumnje o učinu predmetnih kaznenih djela, kao i nužnost provođenja posebnih dokaznih radnji.

Okolnost što u pojedinim nalozima sudac istrage ne prenosi konkretan sadržaj „operativno zanimljivih razgovora“ odnosno ne prenosi podrobno sadržaj priložene analitičke karte povezanosti ciljanih telefonskih brojeva ne čini naloge nezakonitim ni manjkavim. Naime, kako je već prethodno navedeno, ključno je iz naloga jasno razabrati da je sudac istrage raspolagao takvom izvidnom materijom koja mu je dostatan osnov za odluku o određivanju posebnih dokaznih radnji što je razumnim argumentima uz navođenje konkretnih činjenica dostatno i valjano obrazložio.

Osim toga, protivno tvrdnji žalitelja, na opravdanost trajanja mjera upućuju upravo nove okolnosti jasno opisane u nalozima. Primjerice u nalogu od 4. siječnja 2019., na koji se referira i žalitelj, sudac istrage prenosi dio sadržaja nadziranih telefonskih razgovora, znakovito druženje praćenih osoba koje učestalo, vezano uz kupoprodaju droge, putuju u inozemstvo, istaknut je i „šifrirani“ telefonski razgovor P. V. i P. R. te telefonski razgovori P.

V. od 11. i 13. prosinca 2019. Neutemeljen je žalbeni prigovor kako „...sud nije napisao niti jedno slovo...“ glede određivanja posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 3. ZKP/08. odnosno da nije navedena ni jedna okolnost „...koja bi upućivala na razumno uvjerenje da osumnjičeni V. stan na adresi S. ... koristi u svrhu počinjenja kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ-a.“ Naime, prateći koncepciju naloga proizlazi da su na str 8 spomenutog naloga posebno iznijeti rezultati do tada provedenih posebnih dokaznih radnji u odnosu na A. V. i opravdanost njihova produljenja. Međutim, žalitelja valja uputiti na dio obrazloženja naloga (str. 5 četvrti odlomak) u kojem je predočen nadzirani razgovor Ž. R. od 26. studenog 2018. koji inzistira da B. hitno dođe do njega na adresu ... na kojoj adresi je prijavljen A. V. što se nesumnjivo veže uz potrebu određivanja posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 3. ZKP/08. u odnosu na stan kojim se na spomenutoj adresi koristi A. V., čime je ta mjera u izreci naloga (bez potrebe posebnog opisivanja stana) jasno i zakonito određena.

Žalitelj pogrešno tvrdi kako je u obrazloženja naloga od 5. ožujka 2019. sudac istrage citirao telefonski razgovor koji „...nije rezultat posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. t. 1. i 4. ZKP-a...“ jer se radi o razgovoru koji se „...odvija putem telefona neutvrđenog IMEI broja.“, pa „...kako u odnosu na taj razgovor nije bio izdan odgovarajući nalog...ne predstavlja i nije dokaz kao rezultat provedbe posebne dokazne radnje iz članka 332 stavak 1. t. 3.

I Kž-Us 123/2019-4

I Kž-Us 124/2019-4

ZKP-a.“ Naime, iz obrazloženja naloga (str. 5 drugi odlomak) nedvojbeno proizlazi da se radi o prenošenju sadržaja snimljenog razgovora A. V. tijekom provođenja posebne dokazne radnje ulaska u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanje prostorija, stana kojeg koristi A. V., na način da je zakonito snimljen glasno izgovoreni komentar A. V. koji u nadziranom stanu telefonski razgovora s drugom osobom. Prema tome, ne radi se o snimci koja bi bila rezultat radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora već zakonito pribavljenoj snimci provođenjem nadzora i tehničkog snimanje stana A. V.

Nadalje, imajući na umu odredbu čl. 335. st. 6. ZKP/08. na koju se pravilno poziva i sud prvog stupnja, neosnovani su i prigovori žalitelja o nezakonitosti dokaza jer da posebne dokazne radnje nisu bile naložene zbog osnova sumnje na učin kaznenih djela iz rješenja o provođenju istrage. Budući da su tijekom zakonito naloženih i provedenih posebnih dokaznih radnji zabilježeni podaci i obavijesti koji upućuju na neko drugo kazneno djelo i počinitelja iz čl. 334. ZKP/08., isti se mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo, dakle svakako ne i za kazneno djelo koje nije uključeno u katalog djela iz čl. 334. ZKP/08. Drugim riječima, ako se protiv okrivljenika vodi kazneni postupak zbog više kaznenih djela od kojih su samo neka iz čl. 334. ZKP/08., jasno je da će se tzv. “slučajni nalaz“ kao zakonito prikupljen dokaz moći koristiti kao dokaz samo za kaznena djela iz kataloga u čl. 334. ZKP/08., ali ne i za ostala kaznena djela.

Prema izloženom, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su nalozi suca istrage sačinjeni sukladno čl. 335. st. 1. ZKP/08., a način na koji je sudac istrage razmotrio i naložio provođenje posebnih dokaznih radnji govori da je miješanje u okrivljenikovo pravo na nepovredivost i poštovanje privatnog života i dopisivanja bilo opravdano i nužno, dakle da se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. ZKP/08.

Konačno, neosnovan je i žalbeni prigovor okr. A. V. da je povrijeđen čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija) jer je o zakonitosti dokaza odlučivao isti sudac istrage koji je izdao jedan od osporenih naloga. Valja ponoviti da je rješenjem od 22. kolovoza 2019. broj I Kž-Us-70/2019, I Kž-Us-71/2019 ovaj sud ocijenio kako nema zakonske zapreke iz čl. 32. st. 1. ZKP/08. da sudac istrage koji je izdao jedan od osporenih naloga odluči o zakonitosti dokaza u istom predmetu. Pored toga, odluka suca istrage je podvrgnuta kontroli višeg, žalbenog suda čime jamstva iz čl. 6. Konvencije nisu povrijeđena.

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., trebalo je žalbe okrivljenika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.).

Zagreb, 14. studenog 2019.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.