Rev-2654/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2654/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Đ. D. i II. tužiteljice I. Š., obje iz Z., obje zastupane po punomoćnicama S. M. J. i I. B., odvjetnicama u Z. protiv I. tuženika M. P. pok. M. i II. tuženog S. P. pok. M., obojica iz Z., obojica zastupani po punomoćniku A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i partneri u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I. i II. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1415/10 od 7. lipnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-283/07 od 23. veljače 2010., u sjednici održanoj 23. rujna 2015.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija prvotužiteljice i drugotužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da su tužiteljice Đ. D. i I. Š. iz Z. suvlasnice nekretnine označene kao čest. zem. 3677/3 upisane u zk.ul. 2497 k.o. K., i to svaka za 1/6 dijela, a koje pravo vlasništva su stekle kupoprodajom, što su tuženici kao nasljednici M. P. dužni priznati i trpjeti da se tužiteljice temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, uknjiže u zemljišnoj knjizi na označenoj nekretnini kao suvlasnice i to svaka za 1/6 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena njihovog pravnog prednika, sve u roku od 15 dana.“

Toč. II. iste presude naloženo je tužiteljicama solidarno naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 20.602,00 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar (toč. I. izreke prvostupanjske presude), dok je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. II. izreke prvostupanjske presude) na način da je tužiteljicama naloženo naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 12.268,75 kn te je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice, navodeći da istu podnose na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. istoga čl. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda preinači, podredno da se ukine samo drugostupanjska presuda ili obje nižestupanjske odluke i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Dakle, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (202.000,00 kn) dijeli se na dvije tužiteljice. Stoga vrijednost predmeta spora u odnosu na svaku od tužiteljica ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP-a (redovna revizija).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

U predmetnoj reviziji revidentice navodi da je: „ logično pitanje, ako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kako su to onda razlozi donošenja prvostupanjske presude jasni i razumljivi.“.

Međutim, tako općenito postavljeno procesnopravno pitanje samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Osim toga, određeno naznačeno pravno pitanje u reviziji i navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu i te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se revizijski sud mogao upuštati u ispitivanje osnovanosti podnesene izvanredne revizije. Međutim, u konkretnom slučaju revidentice u reviziji uopće nisu navele niti jedan razlog zbog kojeg je po njihovom mišljenju postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već paušalno navode da postoji različita praksa Županijskog suda u Zadru u različitim predmetima.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što su u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a revidentice bile dužne navesti u reviziji, pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 23. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.