II Kž-583/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-583/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 1998. godine broj K-107/98 (Kv-651/98), u sjednici održanoj 4. prosinca 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D.G.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor opt. D.G., kojem se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi ponavlja, kao i u prethodnoj žalbi, da se ne radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku kaznenog djela zlouporabe droge, zbog čega smatra da neće doći do primjene zakonskog maksimuma propisane kazne dugotrajnog zatvora, pa nema ni zakonskog temelja da mu se pritvor produlji kao obligatoran.

Po pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, samim pooštravanjem kazne za kaznena djela zlouporabe opojnih droga očita je bila namjera zakonodavca da prije svega, u prevenciji ovih kaznenih djela, ali i kod primjene obligatornog pritvora, treba cijeniti težinu djela, jer upravo visinom zapriječene kazne, sukladno čl. 53. st. 2. KZ, unaprijed određeno da se radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku ovogu kaznenog djela, neovisno o tome što je takav oblik djela propisan i u odredbi čl. 173. st. 3. KZ.

Kako je, dakle, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ kao zakonski maksimum, propisana kazna dugotrajnog zatvora, to je s obzirom na težinu djela koja se, prije svega, ogleda u visini zapriječene kazne zatvora pritvor obligatoran, u nedostatku okolnosti koje bi, za sada, upućivale na mogućnost izricanja blaže kazne.

Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je odbiti žalbu optuženika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 4. prosinca 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.