Legislator Case Law & Legislation
Revr-1837/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the legal issue was already settled by prior precedent.

Case Number Revr-1837/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible under Article 382(3) of the Civil Procedure Act. The defendant argued that a specific legal question regarding overtime pay for military personnel was not sufficiently important for uniform application of law. The court determined that the lower courts' reasoning, which deducted eight hours of daily rest from the 24-hour shift, was consistent with a binding prior decision of this court from 2009.

Legislator headnote

AI generated

Art. 382(3) ZPP; The Supreme Court may reject an appeal as inadmissible if the legal question raised is not important for ensuring the uniform application of law, particularly when the lower court's decision aligns with a prior binding precedent of the Supreme Court.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act Appeal Admissibility Uniform Application of Law Binding Precedent Military Personnel Overtime Compensation Daily Rest Deduction

Cited Legislation

AI generated
Art. 382(2) of the Civil Procedure Act
Art. 382(3) of the Civil Procedure Act
Art. 392.b(2) and (3) of the Civil Procedure Act
Art. 169 of the Law on Armed Forces Service
Art. 170 of the Law on Armed Forces Service
Art. 39 of the Collective Agreement for Civil Servants
Art. 12, 90(1) and 199 of the Labour Act

Cited Case Law

AI generated
Revr-753/09
Supreme Court allows appeal, quashing lower court for failing to define overtime work facts.
Gž-1607/12
u kojoj je izraženo shvaćanje da nije životno prihvatljivo da prekovremeni rad traje 24 sati dnevno te odluku Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1607/12 od 3.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1837/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-98/13-2 od 27. ožujka 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-719/07 od 19. srpnja 2013., u sjednici održanoj 13. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 68.185,69 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 27.750,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 68.185,69 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 15.562,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Nadalje je preinačeno prvostupanjsko rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka preko iznosa 15.562,50 kn, na način da je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu 12.187,50 kn (točka II. izreke). Ujedno su odbijeni kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije u iznosu 1.500,00 kn.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe za isplatu dodataka na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, kojeg je tužitelj obavljao u razdoblju od prosinca 2003. do lipnja 2006.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 97., čl. 168. čl. 169. i čl. 170. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) te čl. 12., čl. 90. st. 1. i čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 134/04 i 68/05 – dalje: ZR).

Pritom su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji, prihvativši nalaz vještaka u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata, kroz 7 dana, rad od osam sati tretirali kao redovni rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati su računali kao dnevni odmor. Nadalje su, u dane vršenja službe vikendom sudovi tužitelju obračunali naknadu za prekovremeni rad od 16 sati te opet daljnjih osam sati su računali kao dnevni odmor, izražavajući pri tome shvaćanje da fizički nije moguće i da nije životno da bi neka osoba radila 24 sata efektivno i to u kontinuitetu od 7 dana bez korištenja nužnog dnevnog odmora.

Iz sadržaja revizije proizlazi da revidentica postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje: "Ima li tužitelj, kao djelatna vojna osoba, za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost takve službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad od 16 sati radnim danom odnosno 24 sata subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću odnosno može li osmosatni dnevni odmor ući u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni, a neplaćeni sati rada?"

Obrazlažući važnost postavljenog pravnog pitanja tuženica ukazuje na odluku ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj je izraženo shvaćanje da nije životno prihvatljivo da prekovremeni rad traje 24 sati dnevno te odluku Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1607/12 od 3. listopada 2012. u kojoj je izraženo shvaćanje da nije realno moguće da osoba uzastopce radi po 24 sata po nekoliko dana, bez da koristi odmor.

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženice u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Iako je revidentica u reviziji postavila određeno materijalnopravno pitanje za koje tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema ocjeni revizijskog suda navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U nižestupanjskim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost takve službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pripada pravo na prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Stoga je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju zauzeto u pobijanoj presudi podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. na koju se revidentica poziva u reviziji.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.