Rev-2246/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2246/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku P. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženih: 1/ J. T. iz Z., zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z. i 2/ Grada Zagreba, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, radi iseljenja, odlučujući o žalbi rješavajući revizije tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. veljače 1998. godine, br. I Gž-6893/96, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. travnja 1995. godine, br. Ps-407/94, u sjednici održanoj dana 23. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije tuženih J. T. i Grada Zagreba kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je utvrđeno da je ništav ugovor o kupoprodaji stana u Z., koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 29 m pod posl. br. Su-034908/93 zaključen dana 26. veljače 1994. godine od strane Grada Zagreba kao prodavatelja i J. T. kao kupca.

Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja daje tužena dužna tužitelju predati u vlasnički posjed garsonijeru u Z., - dvorišna zgrada lijevo, te slobodnu od osoba i stvari predati na stambeno korištenje.

Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan tuženoj pod 1/ naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.310,00 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdio presudu suda prvoga stupnja u dijelu pod I. izreke u kojem je utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji stana, dok je uvažio žalbu tužitelja te ukinuo presudu suda prvog stupnja u dijelu kome je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na predaju stana i u odluci o parničnom trošku.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu u kome je potvrđena presuda suda prvog stupnja na utvrđenje daje ništav ugovor o kupoprodaji stana - garsonijere, revizije su izjavili tužena pod 1/ J. T. i tuženi pod 2/ Grad Zagreb.

Tužena pod 1/ izjavljuje reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude.

Tuženik pod 2/ Grad Zagreb izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukidanje pobijane presude ili preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj je podnio odgovor na revizije tuženih predlažući da se revizije tuženih kao neosnovane odbiju.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o podnesenim revizijama.

Revizije nisu osnovane.

Na reviziju tuženog pod 2/ Grada Zagreba:

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koju revident ističe u reviziji.

To što se u obrazloženju drugostupanjske presude navodi da je činjenično stanje valjano utvrđeno, te da je sud prvog stupnja dovoljno ispitao sve okolnosti koje su važne za donošenje zakonite odluke, odnosi se na dio presude suda prvog stupnja u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev.

U nastavku obrazloženja je navedeno da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ali to se odnosi na dio presude suda prvog stupnja kojim je tužbeni zahtjev odbijen, te je baš zbog toga povodom žalbe tužitelja u tom dijelu presuda suda prvog stupnja ukinuta.

Dakle, obrazloženje drugostupanjske presude potpuno jasno tako da se ista može ispitati.

Na reviziju tužene pod 1/ J. T.:

U postupku je utvrđeno da je tuženi pod 2/ Grad Zagreb, tuženoj pod 1/ J. T. prodao sporni stan - garsonijeru kao stan na kojem postoji stanarsko pravo.

Također je u postupku pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno da je sporni stan - garsonijera izuzet od nacionalizacije u korist vlasnika I. M. kojeg su nakon smrti naslijedili tužitelj M., M. i S. M., te O. H. za po 1/4 dijela.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sporni ugovor o prodaji stana - garsonijere ništav. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 - pročišćeni tekst, 69/92, 25/93,48/93,2/94, 44/94, 58/95, 11/96 i 11/97) odredbe zakona se ne odnose na stanove u privatnom vlasništvu na kojima je stečeno stanarsko pravo, ako se ne radi o stanovima na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva.

Dakle, stanovi u privatnom vlasništvu fizičkih osoba nisu predmet prodaje u smislu gore navedenog zakona, bez obzira što na tim stanovima eventualno postoji stanarsko pravo. Iz iznijetog proizlazi da ugovor o prodaji spornog stana ništav jer je suprotan zakonu (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOO).

Tužitelj kao zainteresirana stranka ima pravo na tužbu na utvrđenje da je ugovor ništav (čl. 109. ZOO).

Iz iznesenog proizlazi da se nisu ostvarili revizijski razlozi a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi navedenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenog 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.