Rev-2353/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2353/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz V., zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. V. B. iz S. i 2. D. G. iz S., radi utvrdjenja i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 10. V 1991. br. Gž-1774/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 13. veljače 1991. br. P-872/90, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 1992,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 13. veljače 1991. godine broj IP-872/90. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" 1 . Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja, solidarno, isplatiti tužiteljici iznos od 8.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 750,00 dinara od 1. V 1990. na iznos od 1.500,00 dinara od 1. VI 1990. godine, na iznos od 1.500,00 dinara od 1. VII 1990. na iznos od 2.000,00 dinara od 1. VIII 1990. te na iznos od 2.004,00 dinara, od 1. IX 1990. pa do potpune isplate.

2. Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici parnični trošak“, a odbačena tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrdjuje se da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženih, privatnih poslodavaca - voditelja ugostiteljske radnje, konobe M. V. u V., na radnom mjestu pomoćne radnice, od 24. IX 1989. godine pa nadalje."

Presudom Okružnog suda u Splitu od 10. V 1991. godine broj Gž-1774/91 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 13. II 1991. godine broj I P-872/90.

Protiv drugostepene presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se obje nižestepene odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije osnovan, medjutim, niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su i po ocjeni ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice.

Pravilno su u ovom slučaju nižestepeni sudovi primijenili odredbu čl. 71. st. 1. Zakona o radnim odnosima radnika zaposlenih kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu gradjana te kod gradjanskih pravnih i fizičkih osoba (prečišćeni tekst "NN" br. 30/83), koji je bio na snazi u vrijeme kada je povrijedjeno pravo tužiteljice, odnosno 24. IV 1990. godine, jer budući da je tužiteljica podnijela tužbu 24. VII 1990. godine nije istu podnijela u roku od 60 dana u kojem je u smislu cit. zakonske odredbe bila to dužna učiniti.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 282. st. 1. ZPP prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu tužiteljice u dijelu kojim traži da sud utvrdi da je u radnom odnosu kod tuženih, odbacio, jer tužba tužiteljice u tome dijelu nije podnesena pravovremeno s obzirom na cit. zakonski propis koji odredjuje rok za podnošenje takve tužbe.

Pravilno je i zakonito sudjeno i u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.550,00 konv. dinara (sada CRD), jer je utvrdjeno da tužiteljica nije radila kod tuženika u vremenu od 17. IV do 31. VIII 1990. godine i ne pripada joj niti pravo na osobni dohodak za to vrijeme, pa proizlazi da revizija tužiteljice nije osnovana i valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 22. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.