Legislator Case Law & Legislation
Rev-1777/1992-2 AI generated

Rev-1777/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1777/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husineca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M.Ž. iz Z., koju zastupa F.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. veljače 1992. br. Gž 1587/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenog 1991. br. Pn 2262/91, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1992.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1777/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zbog ovakog trajanja i jačine straha ovaj sud smatra za iznos od 70.000 dinara što ga je sud drugog stupnja utvrdio tužiteljici kao naknadu ove nematerijalne štete je u svemu primjeren, pa je stoga u tom dijelu reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1777/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husineca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M.Ž. iz Z., koju zastupa F.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. veljače 1992. br. Gž 1587/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenog 1991. br. Pn 2262/91, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 25. veljače 1992. br. Gž 1687/92-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenog 1991. br. Pn 2262/91 i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužiteljici iznos od 1,156.905,20 (slovima: milijunstotinu- pedesetšesttisućadevetstotinapet 20/100) hrvatskih dinara, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 1,140.020,20 dinara u pogledu kojega kamata počinje teći 22. studenog 1991.g. do isplate, daljnji iznos od 16.440 dinara za koji kamata teće od 1. veljače 1991.g. do isplate te daljnji iznos od 445 dinara s kamatom koja teće od 19. lipnja 1990.g. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 52.000 (slovima: pedesetdvijetisuće) HRD sve to u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade materijalne i nematerijalne štete ukupno iznos od 1,206.905,20 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja i to u odluci o visini naknade nematerijalne štete za fizičke boli i strah dok je u preostalom dijelu potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv dijela presude suda drugoga stupnja i to upravo u pogledu navedenih dviju odluka koje se odnose na visinu naknade nematerijalne štete za fizičke boli i pretrpljeni strah tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud presudu u pobijanom dijlu preinači u smislu navoda revizije, ili da je u tom dijelu ukine kao i presudu suda prvoga stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana, i to samo ukoliko se odnosi na odluku o visini naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli.

Po utvrđenju suda prvoga stupnja tužiteljica je u štetnom događaju tjelesno povrijeđena, i to dobila je udarno krvne podljeve glave, suspektni potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa istegnućem paravertebralne muskulature i stražnjeg longitudinalnog ligamenta segmenta C4 do C5, zbog kojih ozljeda je trpila fizičke boli jakog intenziteta dva tjedna, srednjeg oko tri tjedna i slabijeg intenziteta oko četiri mjeseca.

Zbog ovakvog intenziteta i trajanja fizičkih boli ovaj sud smatra da iznos od 200.000 dinara koliko je sud drugoga stupnja tužiteljici dosudio kao naknadu ove nematerijalne štete nije primjeren, dok iznos od 400.000 dinara koliko ona traži temeljem navedenog pravnog osnova nije prevelik. Iz tih razloga je u tom dijelu sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991.g. preuzet kao zakon Republike Hrvatske), pa je stoga reviziju u tom dijelu kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991.g. preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Sud prvog stupnja je također utvrdio da je tužiteljica povodom štetnog događaja pretrpjela strah jakog intenziteta koji je trajao oko 3 dana, te da je u daljnjem toku liječenja taj strah postao sekundarne naravi vezan za stanje zdravlja i ishod liječenja, što je rezultiralo nastankom posttraumatske neurotiziranosti sa osjećajem nelagode i nesigurnosti kod kretanja izvan kuće i sudjelovanja u prometu.

Zbog ovakog trajanja i jačine straha ovaj sud smatra za iznos od 70.000 dinara što ga je sud drugog stupnja utvrdio tužiteljici kao naknadu ove nematerijalne štete je u svemu primjeren, pa je stoga u tom dijelu reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.