Gž Ovr-763/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-763/2019-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H.T. d.d. OIB: ..., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika E. I. O.: ... iz S., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2447/2016 od 10. lipnja 2019., dana 4. studenog 2019.

r i j e š i o j e

Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2447/2016 od 10. lipnja 2019. i rješava:

Uvažava se prigovor ovrhovoditelja te se ukida rješenje o pristojbi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2447/2016 od 2. travnja 2019. kojim je ovrhovoditelju naloženo plaćanje sudske pristojbe od 100,00 kn za podnesak od 10. siječnja 2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja zaprimljen 11. travnja 2019. te se potvrđuje rješenje o pristojbi što ga je taj sud donio pod poslovnim brojem Ovr-2447/2016 dana 2. travnja 2019.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. - dalje OZ).

U žalbi se u bitnome ukazuje kako ne postoji zakonsko uporište da sud ovrhovoditelja obveže na plaćanje sudske pristojbe za razmatranje spisa prema Tar. br. 38. Tarife sudskih pristojbi jer takvu radnju ovrhovoditelj nije zatražio niti izvršio niti je od suda zatražio da to učini u njegovo ime. Ističe da je predmetnim podneskom od 10. siječnja 2019. povukao ovršni prijedlog, koji podnesak sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi ne podliježe plaćanju sudske pristojbe.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačiti i pobijano rješenje staviti van snage.

Žalba je osnovana.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja postupajući po podnesku ovrhovoditelja od 10. siječnja 2019., kojim ovrhovoditelj povlači prijedlog za ovrhu u ovoj ovršnoj stvari, morao iz arhiva pribaviti predmetni spis budući da je isti arhiviran nakon što je pravomoćnim rješenjem od 19. studenog 2018. ovrha obustavljena. Dalje sud utvrđuje da je navedenom radnjom, na posredan način proveo postupak razmatranja spisa u ime ovrhovoditelja pa kako se ne radi o postupku koji je u tijeku, to je sud rješenjem o pristojbi od 2. travnja 2019. pozvao ovrhovoditelja na plaćanje sudske pristojbe od 100,00 kn za podnesak ovrhovoditelja od 10. siječnja 2019. pozivajući se na odredbu Tar. br. 38. Tarife Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 7/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. - dalje ZSP/15).

Prigovor ovrhovoditelja na predmetno rješenje o pristojbi sud je odbio kao neosnovan pobijanim rješenjem, pozivom na članak 4. stavak 1. točka 8. ZSP/15 i članak 39.a stavak 2. ZSP/15 te Tar. br. 38. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio ZSP/15, zatim na članak 157. Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17. i 101/18) te članak 7. OZ-a.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozvao ovrhovoditelja na plaćanje sporne pristojbene obveze a posljedično tome niti kada je pobijanim rješenjem odbio prigovor ovrhovoditelja kao neosnovan.

Kao prvo valja istaći da s obzirom da se sudska pristojba odnosi na podnesak ovrhovoditelja koji je predan sudu 10. siječnja 2019., kada je pristojbena obveza nastala, tada u primjenu dolazi novi Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. - dalje ZSP/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., sve sukladno odredbi članka 37. ZSP/18 u vezi s člankom 4. točka 1. ZSP/18.

Odredbom članka 40. ZSP/18 je propisano da će se do stupanja na snagu uredbe iz članka 1. toga zakona, pristojbe plaćati sukladno Tarifi sudskih pristojbi koja je sastavni dio ZSP/15, koja se stoga ima primijeniti u ovome postupku vezano za iznose pristojbenih obveza, sve s obzirom da je Uredba o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.) stupila na snagu tek 1. lipnja 2019. pa nije relevantna za konkretnu odluku.

Podneskom od 10. siječnja 2019. ovrhovoditelj je izjavio da u ovome predmetu povlači ovršni prijedlog.

Stoga osnovano ovrhovoditelj u prigovoru na rješenje o pristojbi, što ponavlja i u žalbi na pobijano rješenje, ističe da podnesak kojim ovrhovoditelj povlači prijedlog za ovrhu ne podliježe plaćanju sudske pristojbe prema odredbi Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi ZSP/15. Navedenim tarifnim brojem je propisano za koje se podneske u parničnom i ovršnom postupku plaća sudska pristojba. Među pobrojanim podnescima u ovršnom postupku nije naveden i podnesak kojim se povlači prijedlog za ovrhu, a u Napomenama uz predmetni tarifni broj (točka 6.) je određeno da se za podneske koji nisu navedeni u tom tarifnom broju kao i za prijedloge uz podneske ne plaća pristojba.

Unatoč izričitom sadržaju podneska ovrhovoditelja od 10. siječnja 2019,. prvostupanjski je sud pogrešno istog protumačio kao zahtjev za razmatranje spisa te pozvao ovrhovoditelja na plaćanje pristojbe od 100,00 kn za razmatranje spisa prema Tar. br. 38. Tarife sudskih pristojbi ZSP/15. Osim što predmetni podnesak ovrhovoditelja po svom sadržaju nije zahtjev za razmatranje spisa, prema stanju predmeta ovrhovoditelj faktički nije izvršio radnju razmatranja, a prema Napomenama uz Tar. br 38. Tarife sudskih pristojbi ZSP/15 (točka 2.) određeno je da se za pismeni zahtjev za razmatranje spisa ne plaća pristojba.

Osim toga, nema uporišta niti obrazloženje suda da bi se radilo o posrednom prijedlogu ovrhovoditelja za razmatranje spisa koji je izazvao angažman suda u pribavi spisa iz arhiva gdje se spis nalazio nakon obustave postupka ovrhe o čemu da je ovrhovoditelj bio upoznat. Naime, izrekom pravomoćnog rješenja suda prvog stupnja od 19. studenog 2018. obustavljena je ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika prema rješenju o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-2447/2016 od 27. travnja 2016., koje je doneseno po prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, nakon što ovrha na pokretninama nije bila moguća. Iz sanja spisa predmeta proizlazi da još uvijek nije obustavljena, dovršena niti na bilo koji način pravomoćno okončana ovrha u ovome postupku određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja od 26. travnja 1999. na pokretninama ovršenika, pa opravdano ovrhovoditelj nije mogao očekivati da se predmet nalazi u arhivi suda. Stoga u kontekstu odredbe članka 40. OZ-a u nastavku postupka treba cijeniti podnesak ovrhovoditelja od 10. siječnja 2019. kojim je povukao prijedlog za ovrhu u ovome predmetu.

Slijedom svega izloženog, proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor ovrhovoditelja na rješenje o pristojbi trebalo cijeniti osnovanim radi čega je pobijano rješenje trebalo preinačiti te u primjeni odredbe članka 29. ZSP/18 ukinuti rješenje o pristojbi.

Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci 4. studenog 2019.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak