Rev-1401/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1401/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. J. i M. P., oboje iz K., oboje zastupani po punomoćniku L. M., odvjetniku iz D., protiv tuženih P. I., P. P. i P. V., svi iz K., svi zastupani po punomoćniku V. M., odvjetniku iz D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 15. veljače 1991. br. Gž-595/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 25. lipnja 1990. br. P-332/88-26, u sjednici održanoj dana 16. listopada 1991. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženih izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od dana 15. veljače 1 9 9 1 . godine pod posl. brojem Gž-595/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda koja glasi:

"Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana izvršiti žbukanje dijela ljetne kuhinje tužitelja izgrađene na čest. zem. 903 k.o. B., oštećenih površina od ukupno 3,40 m , cementnim mortom debljine 5 mm, sa prethodnim čišćenjem i pripremanjem podloge - sve u skladu sa pravilima građevinske struke, a jer će u protivnom tužitelji biti ovlašteni da o trošku tuženih ove radove izvesti.

Tuženi se mogu osloboditi obveze utvrđene prethodnim stavom ukoliko u roku od 15 dana isplate tužiteljima iznos od ukupno 15.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 6.V. 1988. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "("NN RH" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženih dostavio tužiteljima i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženih, a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu parničnog postupka ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije ostvaren.

Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom koja bi utjecala na donošenje zakonite i valjane presude (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP).

Okružni sud je odgovorio na sve žalbene navode (čl. 372. st. 1. ZPP) u vezi sa postupanjem prvostepenog suda, a koje navode ponavljaju tuženi i u reviziji.

S tim u vezi ističe se sljedeće:

Sud je dužan da potpuno i istinito utvrdi sve sporne činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (čl. 7. st. 1. ZPP), ali pritom sud treba da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku (čl. 10. ZPP). Stoga kada prvostepeni sud nije pozvao i saslušao u krivičnom postupku već saslušane svjedoke, a nakon što je u dokazne svrhe izvršio uvid i pročitao sadržaj izvedenih dokaza u toku krivičnog postupka; kada su uviđajem na licu mjesta u prisutnosti stranaka i sudskog vještaka utvrđena oštećenja (str. 26 spisa); kada je pismeno izrađeno vještvo dostavljeno strankama (str. 36 spisa), a na taj način i tuženima omogućeno da se o istom izjasne; kada je za ročište na kojem je zaključena glavna rasprava punomoćnik tuženika bio uredno pozvan; to ukazuje da nema bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupanju nižestepenog suda, koje tuženik ponavlja i u reviziji.

U odnosu na alternativno ovlaštenje tuženika ističe i slijedeće:

U smislu odredbe čl. 327. ZPP ako tužitelj u tužbi traži da mu se dosudi izvjesna stvar, a istovremeno u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti određeni novčani iznos, sud će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi od davanja stvari ako plati taj novčani iznos.

Dakle izjava tužitelja da su voljni umjesto popravka zida od tuženih primiti iznos od 15.000 dinara isplatom koje će tuženi biti oslobođeni svoje obveze, je njihova (tužiteljeva) jednostrana ponuda. Ova ponuda nema značaj alternativnog zahtjeva već je to fakultas alternativa, pa stoga ona nije predmet spora i nižestepeni sud je valjano postupio kada se nije upuštao u utvrđivanje da li pomenuti iznos od 15.000 dinara odgovara vrijednosti nastalih oštećenja na objektu tužitelja.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Tuženi su upotrebom malja i krampa otukli žbuku - zid sa objekta - kuhinje, vlasništvo tužitelja, pa su svojini skrivljenim i protupravnim ponašanjem (čl. 154. st. 1., čl. 158. Zakona o obveznim odnosima "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 87/89, u daljnjem tekstu: Z00) oni su uzrokovali tužiteljima štetu. Stoga su valjano obvezani tuženi da tužiteljima naknade nastalu materijalnu štetu uspostavom stanja kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 185. st. 1. Z00).

Dakle, iz izloženog slijedi da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo, a kako nisu ostvareni ni drugi razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kao ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP-a reviziju tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u dispozitivu ove presude.

U Zagrebu, 16. listopada 1991. godine.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.