Revr-308/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 308/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., iz G., zastupanog po punomoćnici D. T., dipl. iur. u HUS-u, protiv tuženika B. d.d. sa sjedištem u S., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri- 324/13 od 20. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-823/12 od 30. rujna 2013., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika iznos od 1.200,00 kn (neisplaćena uskrsnica), iznos od 600,00 kn (neisplaćena razlika božićnice) te iznos od 24.670,67 kn (razlika plaće), sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u točki 1. izreke te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka 2. izreke).

Drugostupanjskom presudom je preinačena presuda suda prvog stupnja i suđeno na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.200,00 kn, iznos od 600,00 kn i iznos od 24.670,67 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u izreci presude, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava navode revizije.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih „uskrsnica“ za 2010., 2011. i 2012. u iznosima od po 400,00 kn za svaku godinu, zatim neisplaćenog dijela „božićnica“ za 2009., 2010. i 2011. u iznosima od po 200,00 kn te isplatu razlike između plaće koja je tužitelju isplaćena i one koja mu je trebala biti isplaćena prema Kolektivnom ugovoru tuženika (Kolektivni ugovor za B. d.d. od 17. ožujka 2008.) u razdoblju od 10. prosinca 2009. do 13. listopada 2012. u iznosu od 24.670,67 kn. Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tuženik navodi da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja:

„Mogu li stranke u Kolektivnom ugovoru, sklopljenom na određeno vrijeme, ugovoriti odredbu kojom će produžiti važenje tog KU i nakon isteka razdoblja za koje je sklopljen taj KU?

Da li se, nakon proteka razdoblja na koje je sklopljen Kolektivni ugovora, kod kojeg su stranke izrijekom ugovorile da će se i nakon isteka razdoblja važenja, ukoliko ne bude sklopljen novi KU, nastaviti primjenjivati sve njegove odredbe uključivo i odredbu o otkazu kolektivnog ugovora, isti taj kolektivni ugovor može otkazati?

Ako su stranke u Kolektivnom ugovoru na određeno vrijeme izričito ugovorile da će se sve odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjivati i nakon isteka vremena na koje je taj Kolektivni ugovor sklopljen, znači li to da je i dalje na snazi taj Kolektivni ugovor (bilo na određeno vrijeme, bilo na neodređeno vrijeme)?

Moraju li stranke kod sklapanja KU na određeno vrijeme izričitom odredbom otkloniti primjenu pravnih pravila normativnog dijela tog istog Kolektivnog ugovora, ako su u tom istom Kolektivnom ugovoru ugovorile da se i dalje, i nakon isteka vremena na koje je taj Kolektivni ugovor sklopljen, primjenjuju sve odredbe tog Kolektivnog ugovora, pa se samim tim i dalje primjenjuje taj isti Kolektivni ugovor kao Kolektivni ugovor (a ne kao pravna pravila)?“

Tuženik u reviziji ponavlja utvrđenja i shvaćanja nižestupanjskih sudova, pri čemu nabraja odredbe članka 6., 194. stavak 1. i 195. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), članka 319. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11) te članke 6. stavak 4., 261. i 262. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Važnost postavljenih pitanja obrazlaže navodeći da se radi o pitanju primjene, razdoblja važnosti i mogućnosti otkazivanja kolektivnih ugovora.

Međutim, na ovakav način, ne pozivajući se na određene sudske odluke koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima o naznačenim pitanjima, tuženik nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

Prema tome, tzv. izvanredna revizija tuženika ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 14. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.